Sjedi jahač na svojoj bedeviji kao da je izložak u Zemaljskom muzeju. Sve je više nalik tom asocijativnom deliji. Vidi se ponos na njegovom licu. A vidi se i ponos majstora koji ga je načinio. Naravno, tu je i ponos donatora koji je za ovo jedinstveno čudo odvojio dio svoga mučno zarađenog novca
Imao je preko osamdeset zima i u tom kasnom dobu uvijek je za očekivati da stari dobri Azrail aga pokuca na vrata – pa opet, čovjeku žao, roditelj je to, moj brate! A i kad roditelj ode, onda mi dolazimo na čistinu, više nas vrsta ne štiti roditeljskim prsima, sada mlađi preko nas gledaju na smrt
Kolika god personalna agonija i strah od mogućeg sudskog procesa Milorada Dodika uvodi u paniku i drskost neobjašnjivih razmjera, a koju on na dnevnoj bazi otjelotvoruje nepoštivanjem suvereniteta države Bosne i Hercegovine, toliko me još više uznemiruje letargija i tišina ogromnog broja federalnih institucija, koje nisu samo Stranka demokratske akcije, a kojoj se po automatizmu ispostavlja svaka faktura za permanentne blasfemije Dodika, čovjeka koji cijeli jedan entitet drži kao taoce svog straha, primitivizma i bahatosti
Kada u Bihaću sjednete na bicikl, za 24 sata ste u Trebinju. No, u saveznoj državi Washington, vozeći se kroz šumu četiri dana, nijednom ne možete vidjeti nebo. “Mislio sam da se vrtimo ukrug, a zapravo smo se vozili kroz više od 500 kilometara vlage i šume”, kaže Muhić, koji je 2012. godine biciklom prešao put od Sarajeva do Teherana
Neka Čović, ako hoće i referendumski, kad je to već ušlo u modu, armiju Hrvata zaposlenih u državnim i federalnim institucijama, koji u konvojima svakodnevno ulaze u Sarajevo, naravno, i njihove porodice, pita jesu li se zarad “trećeg entiteta” spremni odreći plata i beneficija koje uživaju
Članak iz prošlog broja magazina Stav u kojem smo objavili detalje učešća Branka Ćopića u zločinu u krajiškom selu Veliki Dubovik iz augusta 1941. godine izazvao je brojne reakcije; na članak je reagirao jedan od rijetkih živih svjedoka tog zločina Besim Kulenović iz Bosanske Krupe, koji je pojasnio i zašto se o zločinu u Duboviku moralo šutjeti pola stoljeća
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu specifična je institucija po mnogo čemu. Vodeća je to medicinska ustanova u zemlji, ali i ustanova koja već godinama posluje u problemima, u finansijskom minusu, s nedostatkom kvalitetnog kadra, ali je u isto vrijeme KCUS specifičan i po tome što je to institucija koja zapošljava najviše supružnika, djece i rođaka na jednom mjestu
“Svi smo mi preživjeli svašta, mnogo teških trenutaka. Ja sam se vratio ovdje. Imam dvoje divne djece i mogu reći da sam sretan. Radi se mnogo, ruke bole od posla, valja sve stići, ali ni u jednom trenutku se ne žalim. Sve se može kad je čovjek uporan. Pa i izgraditi život ispočetka”, priča Mujo Tursunović, koji Podrinjcima koji žive u Federaciji preporučuje da se vrate na svoja ognjišta
Radila je na osnivanju mnogih za to vrijeme naprednih klubova i društava, bila potpredsjednik Matice iseljenika, član Saveza za iseljenička pitanja, publicistkinja, član redakcije naših novina, piše za brojne listove u SAD u i Kanadi, nekad pod pseudonimom, nekad pod punim imenom, a sarađivala je i s istaknutim revolucionarima. Uz gotovo bezbrojne političke i privatne obaveze, ipak nije zapostavila svoju najveću ljubav – slikarstvo
Podaci do kojih smo došli na službenim stranicama najprestižnijih svjetskih univerziteta, kao i izjave studenata koji predvode tamošnja studentska udruženja, otkrivaju da se na najprestižnijim svjetskim univerzitetima muslimani nemaju potrebu boriti za pravo klanjanja džuma-namaza jer im je ono zagarantirano
