fbpx

Nastojanja jačanja autonomije islamske zajednice u dijaspori proizvode dva trenda. Prvi je da na svako povećanje ili samo korištenje ustavne autonomije, osim nezadovoljstva iz Sarajeva, jačaju podjele među muslimanima, najviše Bošnjacima u domovinskim zemljama. Drugi je trend da se na svaki pokušaj drukčije interpretacije ili iskazano nezadovoljstvo IZ BiH modusima autonomije odgovara većim udaljavanjem i alijenacijom

Dugo je klošario: trava, alkohol i ostalo. Dani samotraganja i halucinacija. Narkorazmišljanja: je li bitak okrugao ili u obliku džointa? Tipične peripetije. U životu sve treba proći. Iskustvo se ne može steći za knjigom. Treba kušati život u njegovim gorkim predjelima. Obići sve, zaviriti u svaki ćošak. Treba sići na dno. “A kada dođeš na dno, shvatiš da je dolje, čovječe, rupa.” (Džimi)

Obukoh se i iskradoh napolje pokraj recepcionera koji je zijevao. Nije mi smetala kišica koja je sve natapala. U gomilama smeća dominiraju jelke kojima sudbina nije namijenila dug život, a do prije neki dan prodavane su po cijeni od 50 dolara za komad. Šutao sam odbačeni plastični šešir na kojem je pisalo “Happy new year”. Sve dok nije odletio pod parkirani automobil. Postnovogodišnja depresija osjećala se u zraku, ljudi kao da su se umorili od praznika i zasitili nerada. Možda bismo baš sad svi trebali krenuti na godišnji odmor

I odmah u holu susretnem bivšeg kolegu i dragog prijatelja. Jako se obradovao što me vidi nakon toliko godina, pa me pita gdje sam, šta radim, ovo, ono. Kažem onako kako jeste, on klima glavom, pažljivo sluša, znam da zna za mene i Parande i zna da sam zbog nje napustio fakultet, pa ne spominje ni nju, ni moj propali studij, nego priča kako je u međuvremenu dogurao do pozicije docenta, ali, veli, plata je niska i, valjda da me utješi, kaže kako i nije neka šteta kada “neko” napusti studij; može se, veli mi, i bez visoke nauke sasvim ugodno živjeti. “Oprosti, ali ne bih se s tobom baš mogao složiti”, rekoh mu i ispružih ogrubjele ruke izukrštane dubokim brazdama nalik na sparušenu hrastovu koru

Dvoličnost je zanimljiva. Bolno tužne i pretjerano nasmijane maske od gipsa ili nečeg sličnog preklapaju se iznad ulaza u stare teatre. Maske lica muza. Melpomene i Talije. Lica na licu licemjera oživljavaju i pomjeraju se dok ih gledaju

Ubistvo Huske Miljkovića zabilježio je Skender Kulenović: “Bilo je to u petak u podne kad muslimani u džamiji klanjaju džumu. Kažu, bila su trojica ubica. Huska je bio u prvom safu, odmah poslije hodže, a ubice kažu – iza Huske, da ga stalno imaju na oku. Mogu zamisliti tu jezivu situaciju. Huska čelom ljubi zemlju ne sluteći da će uskoro u nju. I šta se u tom trenutku dešava u ubicama? Kako se oni osjećaju? Molitva se završila i počelo je izlaženje. Mirno i spokojno vjerničko izlaženje i oblačenje obuće pred džamijom. Njih trojica išli su za Huskom. I kad se u džamijskom trijemu sageo da dohvati svoje cipele, svoje vječno nezašnjirane cipele, sasuli su mu u leđa šaržere. Huska je pao na mjestu mrtav po cipelama. Ubice su pobjegle. Nastala je panična pometnja”

Knjiga Višejezičnost u “Mesneviji” Dželaluddina Rumija nastala je na osnovu doktorske disertacije iranologa Munira Drkića, odbranjene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2013. godine. Upravo je ova institucija, s Naučnoistraživačkim institutom “Ibn Sina”, suizdavač Drkićeve knjige. Ona pripada rijetkim studijama koje iz naučne perspektive promišljaju o stilu i porukama Mevlane Dželaluddina Rumija