“Bosna i Hercegovina osamsto dvadeset osam godina traži svoj najstariji dokument, povelju Kulina bana.” Meni ovo ništa manje nije smiješno od onog kad je Mujo kod Sulje u mobitelu našao Fatinu fotografiju iz kreveta, a Suljo će: Uff, otkud mi ovo?! Mora da mi je Fata greškom poslala. Mujo, ne sekiraj se ti ništa, evo odma' ću joj je vratit'. Sent. Delivered. Seen. Bosanski ban pošalje pismo dubrovačkom knezu. Dubrovčani pismo prodaju Rusima. Sad Bosanci hoće isto to pismo nazad? Čekajte, čiji je to sad dokument
</em></p>
<p>Nije nam poznato koliki je bio <em>utržak</em> (to vam je na novohrvatskom <em>pazar</em>) kad ju je Dubrovčanin prodao Rusu, i nije nam poznato imaju li Hrvati okupljeni oko “Večernjakovog pečata” ikakve veze s Dubrovnikom, ali je bilo nadasve posebno (da ne kažem iznimno) i izuzetno (da ne kažem izvanredno) slušati ravnalo, pardon, ravnatelja “Večernjakovog pečata”, gospodina Jozu Pavkovića, kako baš na ovogodišnjem “Večernjaku” u Mostaru nazočnim gromoglasno poručuje: “Bosna i Hercegovina osamsto dvadeset osam godina traži svoj najstariji dokument, povelju Kulina bana.”</p>
<p>Meni ovo ništa manje nije smiješno od onog kad je Mujo kod Sulje u mobitelu našao Fatinu fotografiju iz kreveta, a Suljo će: <em>Uff, otkud mi ovo?! Mora da mi je Fata greškom poslala. Mujo, ne sekiraj se ti ništa, evo odma’ ću joj je vratit’. </em>Sent. Delivered. Seen.</p>
<p>Bosanski ban pošalje pismo dubrovačkom knezu. Dubrovčani pismo prodaju Rusima. Sad Bosanci hoće isto to pismo nazad? Čekajte, čiji je to sad dokument? Hajde dobro, slažem se da bi najbolje bilo da ga mi, s obzirom na značaj koji taj dokument za nas ima, tražimo od Rusa, recimo, na poklon – što jeste bolje nego da ga traže Dubrovčani – ali i za nas i za Dubrovčane samo može važiti onaj najviši stepen imovinsko-pravnog sporazuma: <em>Tike-tike-tačke… </em>Na kraju krajeva, svojevrsni ugovor između dviju strana uvijek se pravi u više primjeraka od kojih barem po jedan mora da zadrži svaka strana.</p>
<p>Što je najzanimljivije, inicijativa “Večernjaka” kod Rusa dobro je prošla, vjerovali ili ne, pa je već najavljen povratak Kulinove povelje Bosni i Hercegovini, ali “na privremeno korištenje”. Rusi su nam kao utjehu do tada poslali dvije ovjerene kopije – jedna se čuva kod Joze u “Večernjaku”, a druga je kod dugog Joze – ima je naš ministar pravde, gospodin Josip Grubeša, posrednik (bio sam napisao <em>poserednik</em>) u realizaciji ove inicijative. Međutim, iz Ambasade Ruske Federacije u BiH poručili su kako će za realizaciju ove zamisli trebati ispuniti mnogo komplicirane procedure koje sadrže detaljno razrađena organizaciona, pravna i sigurnosna pitanja za “privremeni izvoz ovog dokumenta”. Status našeg odnosa s Rusima: <em>It's complicated.</em></p>
<p>Niste se pitali zašto u cijeli slučaj nije uključen Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine? Pa, zato što se, od tri do sada pronađena primjerka Povelje Kulina, zna za jedan ruski i dva dubrovačka, a u našem Zemaljskom muzeju čuva se četvrti. Niko ga još nije vidio.</p>
<p>P. S. Kad je, ima već poodavno, jedan stolački profesor maternjeg jezika, po imenu Dubrovčanin a po izjašnjenju Hrvat (preziva se Raguž), na moje javno protivljenje njegovim pričama o našem prostoru kao tisućljetnom hrvatskom, a ne bosanskom prostoru, ushićeno i isto tako javno, mrtav-hladan opalio: <em>I Kulin ban je bio Hrvat! – Pomislio sam: O, Bože, daj mi da budem Bruce Lee!</em></p>
<p>P. P. S. Stočanin Ivo Raguž, osim što je završio Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, uz to je još i pjesnik i novinar. U vrijeme kad je izaslanstvo Općine Stolac raportiralo dr. Franji Tuđmanu da “u Stocu nema ni jednog muslimana”, Raguž je bio glava u Odjeljenju za društvene djelatnosti Općinskog vijeća Stolac. Ustvari, predstojnik (na novohrvatskom) ili poglavnik (na starijem hrvatskom). To vam je voditelj, ili što bi braća Arapi kazali <em>EMIR. </em>S njim se jedino mogu složiti da je hrvatska riječ tisuća koju je napisao Kulin (zapravo, Radoje) ujedno i hrvatska i stara bosanska riječ, kao što su, naprimjer, i slavenski nazivi za mjesece ujedno i hrvatski i bosanski – a otkud u Kulinovoj povelji august, a ne kolovoz (kao što je uostalom mart, a ne ožujak u Marijinom natpisu na stećku u stolačkom Vidoštaku)? – to ga nisam pitao.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Porijeklo porodice u zametnutoj bilješci
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo