Sve u svemu, govoriš ono što jesi. Sebe govoriš. Pojedine riječi u svemu tome imaju dramatičnu ulogu. Najednom se pojavi nova riječ, došla odnekud sa svjetskih sastanaka koji su uvijek sudbinski. Jedno je poznato javno lice svake godine unosilo u svoj rječnik nepoznatu novu stranu riječ i uporno je ponavljalo sve dok svima ne bi postalo jasno da je u njoj skrivena obična riječ
 ostala nekako usamljena, odnosno više poznata kao dio riječi <em>bezobzirno</em>, <em>bezobzirnost</em> i slično, neko se dosjetio (možda jedan od avangardnih jezičkih fetišista), negdje, u nekom ključnom trenutku, i ispalio njeno novo značenje. Rekao je taj neko otprilike ovako: <em>Treba uobziriti sve što je zaživjelo</em>. U određenom smislu, ta tipična mimikrijska riječ zadržava moralne osnove svog korijena <em>obzir</em>, uobziruje ih, takoreći, ali ih istovremeno i zakriva, udaljava na političku distancu i dovodi u optiku <em>da-ili-ne jezika</em> kao nešto vidljivo, ali ne i pretjerano obavezno. <em>Uobzireno</em> koje u nedavnom političkom govoru uvijek dolazi s rječicom <em>treba</em> nije još uzeto u obzir. Ono samo podsjeća da nije potpuno zapostavljeno to što će biti uobzireno. I sama lijepa riječ <em>obzir</em> je uobzirena, pa joj ne preostaje ništa drugo nego da se prisjeti kako je nekad postojala kao ljudska i jezička kategorija.</p>
<p>Slično je i s riječju živ (nije li simptomatično da ni nju jezička intervencija nije zaobišla), odnosno riječima koje su iz nje izvedene: <em>život</em>, <em>živjeti</em>, <em>oživjeti</em>, <em>doživjeti</em>, <em>doživljaj</em>…</p>
<p>Možda se nekome učinilo da je riječ <em>život</em> svoje odživjela pa joj je potrebna pomoć? Šta bi, zapravo, značilo ono <em>zaživjeti</em>? Nije li to nešto što je tek počelo živjeti, dakle, nešto što je oživjelo? Ako jeste, to bi onda značilo da je ranije bilo mrtvo, a upravo je to onaj koji je izgovorio riječ zaživjeti želio izbjeći. Zaživjeti bi, dakle, u lingvističkoj projekciji onoga koji izgovara tu riječ, možda moglo značiti nešto što je živo, ali je nakalemljeno u drugu sredinu u kojoj počinje svoj drugi život, svoje zaživljavanje. Djeluje zgodno, možda čak i logično, ali konotacije su nesagledive. Zato ćemo se povući iz ove jezičke istrage u kojoj smo doživjeli dramatičan zaživljaj (odnosno u kojoj je zaživio naš doživljaj, kao što bi kazali ugledni naši retoričari) i pokušati da se više ne igramo s tako opasnim riječima.</p>
<p>Sve u svemu, govoriš ono što jesi.</p>
<p>Sebe govoriš.</p>
<p>Pojedine riječi u svemu tome imaju dramatičnu ulogu.</p>
<p>Najednom se pojavi nova riječ, došla odnekud sa svjetskih sastanaka koji su uvijek sudbinski.</p>
<p>Jedno je poznato javno lice svake godine unosilo u svoj rječnik nepoznatu novu stranu riječ i uporno je ponavljalo sve dok svima ne bi postalo jasno da je u njoj skrivena obična riječ.</p>
<p>Ponekad ljudi, zbog svega toga, izmisle svoj jezik. I ugodno se osjećaju u njemu.</p>
<p>Zadesio sam se jednog dana u automehaničarskoj radionici koju je držao poznanik iz “Išareta” kad je došlo znamenito vozilo i iz njeg izišlo poznato lice. A lice je bilo znojno i uspuhano.</p>
<p>– U čemu je stvar – pitao je majstor.</p>
<p>– Ne znam ni sam. Sve je bilo u najboljem redu. A onda odjednom problem. Svaki čas. Svaki mi čas pravi problem.</p>
<p>– Koji problem?</p>
<p>– Krči. Kašlje. Galami. Nevjerovatno…</p>
<p>– Kao da će povratiti?</p>
<p>Čovjek poznatog lica bio je zaprepašten. Ipak je klimnuo glavom.</p>
<p>– Gerc!</p>
<p>– Kako kažete?</p>
<p>– Kažem da je pukao gerc!</p>
<p>– I šta sad?</p>
<p>– Ništa. To ćemo abrajcovati.</p>
<p>Čovjek zaista nije znao o čemu je riječ. Djelovalo je, međutim, uvjerljivo. Vrlo uvjerljivo.</p>
<p>– Zar nije tako? – dobacio je majstor šegrtu koji se doimao kao neko iz porodice.</p>
<p>– Naravno, majstore, možda bi trebalo i ropopopirati?</p>
<p>– Vidjet ćemo – nervozno je kazao majstor. – Sve u svemu – tu se on okrenu mušteriji – nemate razloga za brigu. Bit će gotovo za dva dana.</p>
<p>– Hvala vam mnogo, majstore. Jeste li sve uobzirili?</p>
<p>– Odokativno. I oduhativno. Mislim da je to što rekoh, ali pregledat ćemo i fećvice.</p>
<p>– Fećvice?</p>
<p>– Fećvice, naravno. To je čest problem s ovim tipom.</p>
<p>Poznato lice odšutje jer nikad nije čulo za fećvice. Kao ni za gerc, uostalom.</p>
<p> </p>
<p>– Majstore, majstore… – viče šegrt kao da želi pokazati svoje znanje.</p>
<p>Majstor se pravi da ga ne čuje.</p>
<p>– Majstore – upozorava ga na to i mušterija i pokazuje rukom na šegrta.</p>
<p>– Šta je!? – vikne majstor.</p>
<p>– Možda će trebati pregledati i narkung…</p>
<p>Majstor samo odmahne rukom.</p>
<p>– Da. I narkung i harkung…</p>
<p>Očito ga je živcirao šegrt koji je euforično želio glagoljati novi jezik.</p>
<p> </p>
<p>Vozač skupocjenog auta bio je posve fasciniran.</p>
<p>Nikad neke od ovih riječi nije čuo, a mislio je da zna sve o vozilu. To je ta nova tehnologija, valjda. Sve ima svoje ime. I sve se tako identificira. I tako popravlja. S nekim nepoznatim riječima.</p>
<p>– Valjda će sad normalno zaživjeti… – reče naglas.</p>
<p>I vidje sebe kako vozi zaista čuveni automobil poznatim sarajevskim ulicama.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Prijeti li nam postizborni FrankesteinSljedeći članak
Čovjek je ponižen onoliko koliko to dopusti
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo