Promocija će biti održana 16. marta (četvrtak) u 19 sati u Gradskoj vijećnici u Sarajevu, a o romanu će govoriti prof. dr. Nihad Agić, mr. Irma Marić i glavni urednik biblioteke "Stav" Filip Mursel Begović. Izražavno posebno zadovoljstvo što će se ova promocija održati u godini kada jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca slavi jubilarnih 50 godina književnog rada i 70 godina života.
 u 19 sati u Gradskoj vijećnici u Sarajevu, a o romanu će govoriti prof. dr. Nihad Agić, mr. Irma Marić i glavni urednik biblioteke Stav Filip Mursel Begović.</p>
<p>Izražavamo posebno zadovoljstvo što će se ova promocija održati u godini kada jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca slavi jubilarnih 50 godina književnog rada i 70 godina života.</p>
<p>Dobrodošli ste na ovaj događaj, na kojem ćete imati priliku razgovarati i s autorom.</p>
<p>Irfan Horozović rodio se u Banjoj Luci 27. aprila 1947. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Komparativnu književnost i jugoslavenske jezike i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj neumorni književni rad Horozović je dobio nekoliko značajnih nagrada: “Sedam sekretara SKOJ–a” (1972), Nagradu grada Banje Luke (1980), Nagradu Udruženja književnika BiH (1988), Nagradu za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), Nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. godinu, te druge nagrade i priznanja. Zastupljen je u brojnim antologijama pripovijetke, poezije i drame, te prevođen na više jezika. Jedan je od utemeljitelja bosanskohercegovačke postmodernističke literature. Do sada je objavio nekoliko romana (<em>Kalfa</em>,<em> Psi od vjetra</em>,<em> Imotski kadija</em>), zbirki priča (<em>Beskrajni zavičaj</em>) i pjesama (<em>Kaleidoskop</em>), te knjiga koje nadilaze klasične žanrovske okvire (<em>Talhe ili šadrvanski vrt</em>). Književna kritika Horozovićev je književni rad ocijenila najvišim ocjenama. Iz magijskog svijeta vlastitih proza, Horozović je dospio i do književnog kanona, pa su njegova djela čitana kako na nižim nivoima obrazovanja, tako i na studiju književnosti.</p>
<p>Radnja “Sokolarovog soneta” smještena je u srednjovjekovnu Bosnu, koja ga je, kaže Horozović, oduvijek zanimala kao književna tema. “Odrastao sam pokraj starih gradova. Penjao se na njih, sjedio pokraj starih zidina i ruiniranih kula. Gledao kako ih oplakuje voda. Osim vrlo bliskih Zvečaja, Grebena, Bočca i Kotora, poznati su mi iz tog razdoblja (nešto iz porodičnih, nešto iz biciklističkih razloga) i Jajce, Vinac, Soko, Ključ, Ostrožac. Napisao sam u rano doba mladosti nekoliko pjesama koje su korespondirale s tim davnim svijetom (<em>Zvečajsko blago</em>, naprimjer. Nije čudno da se tako zove i moja prva, pjesnička knjiga). Objavio sam, prije mnogo godina, knjigu <em>Karta vremena</em>. Ona je, na neki način, vremenska slika jednog malog prostora. Istovremeno je i putokaz za sve moje prethodne i kasnije knjige. Mogla bi se u njoj naslutiti i životna pustolovina sokolarovog soneta. Ništa ne nastaje u jednom trenutku. Iskustvo i vrijeme otvaraju oči trenutka i onda to nazivamo nadahnućem”, rekao je Horozović u intervjuu za “Stav”.</p>
<p>U romanu “Sokolarov sonet” uočava se piščev koncept tradicionalne književnosti, iako, djelo pripada južnoslavenskoj interliterarnoj zajednici našega doba. Tekst širi egzistencijalnu pobunu i napokon će izvojevati pobjedu estetskim oružjem. Horozović odista vješto umije zamijesiti poetičke osobitosti bošnjačke književnosti s hibridima i sličnostima sa susjednim književnostima. Reanimiraju se i miješaju povijesne i društvene kontekstualizacije u oblandi lijepogovora i u službi obnove tradicionalne književno historijske paradigme s autoimaginativnim aplikacijama. Za nj je vrlo impresivno i točno konstatirao hrvatski književni povjesničar Slobodan Prosperov Novak, imajući u obzir njegov cjeloviti opus: “Horozović kao da citira tisuće islamskih mudraca i sve što on riječima dotakne postane metaforom knjižnice, velikom pričom o malim stvarima i malim sudbinama”, a to je odlika, dodali bismo, povlaštenih i izabranih pisaca.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.
