Muzički događaj ipak se desio, koncert jeste održan, ali ne na otvorenom, ne na Bijeloj tabiji, gdje je prvobitno planiran, nego u zatvorenom, u Skenderiji, pred dvije ili najviše tri hiljade gledalaca. Poražavajuće malo za tako izvikanu “zvijezdu” i tako dugo najavljivani “spektakl”
, za pokojnog Zorana Radmilovića i mnoge druge umjetnike koji nisu ćaskali s ratnim zločincima po hotelskim recepcijama, nego su se, barem verbalno, usprotivili Miloševiću zbog njegovih zločinačkih pohoda na Bosnu i Bošnjake.</p>
<p>Ustvari, Bregovićev debakl pokazao je da grad koji je preživio najdužu i najkrvaviju opsadu u modernoj historiji, grad koji je sahranio više od desetine hiljada svojih žitelja, među kojima veliki broj djece, grad koji su četnici s okolnih brda svakodnevno palili, uništavali i izgladnjivali ipak ima izgrađen odnos prema vlastitoj prošlosti. I ljude dijeli isključivo prema humanističkom kriteriju – jesu li pošteni prema njemu i njegovom stradanju ili nisu. Govore li o Sarajevu istinu ili lažu. Bregović je više puta javno pokazao da je mnogo bliži bio onima koji su Sarajevo ubijali nego onima koji su ga branili. A ni danas, četvrt stoljeća poslije, nije bitno promijenio kurs, samo ga je malo prilagodio vremenu i prostoru. A to su građani Sarajeva osjetili i prepoznali.</p>
<p>“Alijino Sarajevo” nije otjeralo nikoga, pa ni Bregovića, Kusturicu, Jankovića (Karajlića), a nakon svega što je predeveralo, ima pravo propitivati i analizirati kakav odnos prema njegovoj bliskoj prošlosti imaju njegovi sadašnji i nekadašnji stanovnici, susjedi, ali i javne ličnosti širom svijeta, i prema tome formirati svoj dominantni stav. A nema nikakve dileme da je Sarajevo spremno i oprostiti – onima koji oprost zatraže.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Avdo Palić bio je klasični bosanski sinSljedeći članak
Muslimanski velikani: Saladin, vojskovođa koji je očarao zapad
