Ovakva instrumentalizacija nacionalnih udruženja i njihova upotreba kao pričuvnih položaja politički ambicioznih pojedinaca na kojima će uzimati predah između dvaju mandata ne samo što je groteskna zloupotreba zajedničkog narodnog dobra nego i krajnje štetna kompromitacija ovih organizacija.
.ready( function($) {
$('.magzilla-popup-661f05ec578bb').magnificPopup({
type: 'image',
closeOnContentClick: true,
gallery:{
enabled:true
}
});
});
</script>
<div class=)
Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ
Jedna od problematičnijih pojava u Bosni i Hercegovini jeste djelovanje nevladinih organizacija (odnosno raznih udruženja građana) izvan svog statutom i zdravom logikom propisanog djelokruga, pa njihovo funkcioniranje nerijetko postaje svojevrsni rezervni politički položaj za pojedince i stranke.
Nedavno smo svjedočili primjeru CCI i slučaju bračnog para Arapović, ali poseban je problem kada ugledne organizacije, s dugom i časnom tradicijom, počnu zanemarivati svoju misiju i razlog postojanja, te se, umjesto svojim poslom, počnu baviti dnevnom politikom. To se, nažalost, desilo i Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) otkada je u fotelju generalnog sekretara zasjeo politički ambiciozni strankopreletač Emir Zlatar.
Od tada je, tako vođeni VKBI, propustio da pravovremeno reagira ili tretira mnoge bošnjačke teme, recimo da stane u zaštitu bosanskog jezika kada je on bio pod napadom, no zato se svakodnevno iscrpljuje politikantstvom poput donošenja nekakvih deklaracija o “građanskoj državi”. Nije jasno zašto se uređenjem i ustrojem države, pogotovo građanskim, što je čisto političko pitanje, bavi bošnjačka NACIONALNA institucija kakva je VKBI, pogotovo je pitanje zašto se to radi s političkih pozicija opozicije, odakle se, zatim, drvi o nekakvom odbijanju da se bude ekspozitura “Beograda, Zagreba i Ankare”.
Da bi VKBI zastupalo ideju građanske države, moralo bi, za početak, promijeniti svoj Statut u kojem se građanska država ne spominje ni u jednoj rečenici. Potpuno isto, ako ne i više, važi i za BKZ “Preporod” i MDD “Merhamet”, a kod ovog potonjeg riječ je zaista o bizarnosti, da se “muslimansko dobrotvorno društvo” bavi stvarima koje ni po kakvoj logici ne pripadaju njezinom spektru djelovanja.
Ovakva instrumentalizacija nacionalnih udruženja i njihova upotreba kao pričuvnih položaja politički ambicioznih pojedinaca na kojima će uzimati predah između dvaju mandata ne samo što je groteskna zloupotreba zajedničkog narodnog dobra nego i krajnje štetna kompromitacija ovih organizacija.
