Kada izdvojeno posmatramo reakcije koje se direktno odnose na Josipa Broza Tita, vidimo iz konkretnih primjera kako Tito ima apsolutnu podršku. Njegove akcije i potezi nailaze na odobravanje, a prvobitno “iznenađenje pretvorilo se u opštu podršku”, kako je to zabilježeno na Sokocu. Naime, na sastancima koji su održani, uz prisustvo velikog broja građana, Tito je dobio ogromnu podršku. O temi aparata za prisluškivanje i radu Uprave državne bezbjednosti naglašeno je da je to “veliki bezobrazluk prema drugu Titu”

Piše: Amir DURANOVIĆ

Posmatrani kao jedinstvena cjelina, komentari izrečeni prilikom prvih susreta povodom Brionskog plenuma daju mogućnost i da se provjeri raspoloženje prema partijskoj politici, odnosno donesenim odlukama u konkretnom slučaju. Najprije smo istakli veliki broj postavljenih pitanja za koja smatramo da su rezultat nedovoljne informiranosti nasuprot velikoj zainteresiranosti. Nadalje, vrijedi naglasiti da se iz iznesenih komentara mogu čitati i riječi podrške Josipu Brozu Titu i donesenim odlukama. Na tom mjestu naše interesiranje usmjeravamo na stepen podrške Titu u odnosu na ostatak Partije, odnosno drugih kadrova na različitim nivoima partijske hijerarhije. Analizirana građa pruža mogućnost donošenja zaključka kako je Tito, kao neprikosnoveni autoritet, uživao veliku podršku u Bosni i Hercegovini sredinom 1966. godine.

Već smo na početku naglasili kako u ovom dijelu rada ističemo samo prve reakcije, te ih u tom smislu treba i razumijevati kroz prizmu iznenađenja, spontanosti, ponegdje i afekta. To je opći zaključak koji možemo imati prema sadržaju i karakteru prvih reakcija. Kada izdvojeno posmatramo reakcije koje se direktno odnose na Tita, vidimo iz konkretnih primjera kako Tito ima apsolutnu podršku. Njegove akcije i potezi nailaze na odobravanje, a prvobitno “iznenađenje pretvorilo se u opštu podršku”, kako je to zabilježeno na Sokocu. Naime, na sastancima koji su održani, uz prisustvo velikog broja građana, Tito je dobio ogromnu podršku, kao i Centralni komitet u cjelini, te je “izraženo jedinstvo [sa] brionskim stavovima”. O temi aparata za prisluškivanje i radu Uprave državne bezbjednosti naglašeno je da je to “veliki bezobrazluk prema drugu Titu”. Konačno, raspoloženje prema njemu izrečeno je nakon Titovog sastanka s predstavnicima boračkih organizacija. Prema reakcijama na taj događaj, sve su nedoumice riješene jer “Tita svi lakše razumiju, on govori jednostavno i čistim narodnim jezikom”.

Provjera stepena lojalnosti

Kao generalni primjeri podrške Titovom načinu vođenja politike, i podrška u konkretnom slučaju, odluka Brionskog plenuma vidljiva je u svim krajevima Bosne i Hercegovine. Budući da na ovom mjestu analiziramo samo prve reakcije, evidentno je kako većina izrečenih stavova odražava trenutno raspoloženje osoba prisutnih na sastancima. Dakako, to treba razumijevati i u kontekstu nastojanja Partije da kroz ove sastanke provjerava stepen lojalnosti, odnosno podrške za poteze koji se poduzimaju na najvišem nivou. Kako je vidljivo iz izvorne građe, “u nekim područjima pozdravlja se čvrstina Centralnog komiteta, ali se istovremeno traži i ‘čvrsta ruka dolje’ (Nevesinje)”.

Zahtjevi da se i na nižim nivoima partijske hijerarhije odlučno ide u rješavanje problema, odnosno promjena koje se generalno nazivaju “suočavanje s deformacijama u duhu odluka Brionskog plenuma”, postali su masovniji kako je vrijeme odmicalo, odnosno kako se pitanje aktivnosti Saveza komunista, političkih, društvenih i ekonomskih organizacija počinjalo dublje analizirati na konkretnim primjerima. Tako treba razumijevati i nastojanje Partije da autoritetom svojih članova iz viših partijskih struktura ojača svoju poziciju pred članstvom i građanima. Na sastanku boračkih organizacija u Brčkom prisutnima se obratio Pašaga Mandžić, u Rudom je boravio i Hamdija Pozderac, a “Opštinski komitet Ključa izričito je tražio od Sreskog komiteta da na njihov teren dođe jedan član CK SKJ”. Reakcija Partije bila je brza i nedvosmislena. “Već 2. jula poslije podne jedan broj članova CK SKJ je govorio partijskom aktivu (naprimjer, drug Blažo Đuričić – Sarajevskom partijskom aktivu, kome je prisustvovalo 800 ljudi; Rudo Tomić – u Lukavcu; Mustafa Šabić – u Tuzli; Ante Sučić – u Novom Sarajevu; Stojan Bjelajac – u Banjoj Luci itd.)”.

Povodom organiziranja različitih manifestacija, korištena je prilika da se dodatno radi na pojašnjavanju odluka Brionskog plenuma. “Na zboru u Vukosavcima povodom Dana borca (srez Tuzla), kome je prisustvovalo preko 10.000 ljudi, govorili su drugovi Cvijetin Mijatović, politički sekretar CK SK BiH i Pero Kosorić, general‑pukovnik; na zboru u Rudom govorili su Kosta Jovičić, član Izvršnog odbora Glavnog odbora SSRN Srbije, i Šahin Peljto (sekretar OO SK); u Donjoj Bukovici govorili su, također, Cvijetin Mijatović i Stevo Popović. I svi ostali zborovi povodom Dana borca iskorišteni su da se govori i o odlukama Četvrtog plenuma CK SKJ”. Sudeći prema vlastitoj ocjeni svojih aktivnosti povodom Brionskog plenuma, “Organizacija SK je vrlo brzo i vrlo mobilno reagovala. Shvaćen je vanredni značaj događaja […]”, te je adekvatno tome i reagirala “[…] vanrednim mjerama; hitnim dogovorima komunista i traženjem povećane aktivnosti cjelokupnog članstva”.

Milutin Morača, savezni poslanik, u periodu od 19. do 27. jula 1966. godine obišao je izborni srez Bihać s ciljem održavanja sastanaka o značaju Brionskog plenuma, o čemu je izvijestio Centralni komitet SK Bosne i Hercegovine. Tom je prilikom održao sastanke s članovima partijskog aktiva u Velikoj Kladuši, “partijski sastanak radnih ljudi Unutrašnjih poslova sreza Bihać”, konferenciju građana u Cazinu, Martin-Brodu i Bosanskim Osredcima, kao i sastanke drugih političkih foruma u Bosanskom Grahovu i Drvaru. Iz Moračinog izvještaja doznajemo da se “duh i atmosfera Brijonskog plenuma prenijela kao plima na teren osnovnih partijskih organizacija, opštinskih komiteta, radnih organizacija, sastanaka građana. Takav duh samo je potvrdio postojanu vjeru naroda u našu Partiju, u njen CK, u druga Tita”.

Podsjećanje na 1948. godinu

U kontekstu naše rasprave o prvim reakcijama na Brionski plenum, važno je naglasiti da je na pojedinim mjestima zabilježena i svojevrsna zabrinutost koja je uzrokovala manji broj komentara. Naime, radi se o tome da su na pojedinim mjestima zabilježeni komentari za koje smatramo da su odraz nedovoljne informiranosti i strahovanja zbog toga šta bi moglo uslijediti. Ovakva tvrdnja korespondira s prethodnim dijelom, gdje smo više govorili o najčešće postavljanim pitanjima. Među njima nailazimo i na pitanja koja govore o zabrinutosti šta bi se moglo desiti u postplenumskom periodu. Kao rezultat takve zabrinutosti, na nekim mjestima bilježimo uzdržanost od javnog izražavanja, bilo da se radilo o podršci ili neslaganju s politikom Partije.

U Informaciji br. 3 o reagovanjima povodom Četvrtog plenuma CK SKJ, koja je sačinjena u Sarajevu 4. jula 1966. godine, a gdje su prikupljene informacije sreskih komiteta iz Mostara, Bihaća, Doboja i Banje Luke pristigle do tada, nalazimo informacije da su u Nevesinju zabilježeni slučajevi ove vrste. Kako vidimo iz našeg izvora, pojedinci su vjerovali “da se funkcioneri, kao što su Ranković i Stefanović, ne mogu smijeniti sa položaja bez obzira na greške. […] Vladala je atmosfera uzdržavanja i ćutanja. U nekim selima i danas je osjetna suzdržljivost od komentarisanja grešaka koje su učinili odgovorni funkcioneri iz Državne bezbjednosti”. Iz iste informacije doznajemo da službenici SUP-a u Konjicu “podržavaju odluke Četvrtog plenuma i u potpunosti ih prihvataju, ali kod njih zbog nastale situacije vlada osjećaj neizvjesnosti i deprimiranosti”. Strah i nepovjerenje koji se javljaju u navedenim slučajevima osjetni su i na drugim mjestima. U Velikoj Kladuši zabilježeno je da ima slučajeva “da se razgovara udvoje, a čim priđe neko treći, prelazi se na drugu temu”.

Suzdržanost od komentara na pojedinim mjestima izražavana je na način da se događaji oko Brionskog plenuma povezuju s prethodnim kriznim periodima jugoslavenske prošlosti. Kada imamo takve slučajeve, onda se najčešće komentari referiraju na 1948. godinu i sukob Tita sa Staljinom. U Divičanima kod Jajca zabilježeno je da “ovo podsjeća na 1948. godinu, ali smo sada sigurniji i jači nego tada. Ne bi trebalo da se popušta nego neka se raščisti sve što ne valja od gore do dolje”. Iako na ovom mjestu nije izražena nikakva suzdržanost u komentaru, jer se jasno kaže da se “raščisti sve što ne valja”, podsjećanje na 1948. godinu ipak govori o doživljaju ozbiljnosti situacije oko Brionskog plenuma. Strah od komentiranja, uz podsjećanje da “ovo može biti kao 1948.”, zabilježili su i sekretari općinskih komiteta na području Mostarskog sreza.

Iz svih ovdje navedenih primjera jasno je da je Josip Broz Tito uživao veliku i nedvojbenu podršku, odnosno “u reagovanjima je došla do izražaja neograničena vjera u druga Tita lično, u njega kao personifikaciju našeg sistema i nosioca najprogresivnijih težnji u tom sistemu”. S druge strane, primjećujemo kako je pitanje podrške postajalo manje izraženo ukoliko se radilo o nižim strukturama unutar partijske hijerarhije. Vidljivo je to i iz primjera najčešće postavljanih pitanja gdje se izražava neslaganje s potezima pojedinih ličnosti političke elite. Stepen neslaganja postao je izraženiji kako se pitanje dublje analize “deformacija” sve više otvaralo. Zbog toga zaključujemo kako je u slučaju Brionskog plenuma, kada govorimo o podršci donesenim odlukama, Tito uživao nedvosmislenu podršku. Za razliku od Tita, diskusije su to pokazale, sve je drugo moglo biti predmetom rasprave i kritike, uključujući i otvoreno neslaganje.

Amir Duranović (1984) docent je na oblastima Uvod u historijsku nauku i pomoćne historijske discipline i Svjetska i bosanskohercegovačka historija novog vijeka i savremenog doba na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na Univerzitetu u Sarajevu diplomirao, magistrirao i doktorirao o temama iz savremene bosanskohercegovačke historije. Učesnik brojnih konferencija u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Bavi se historijom Bosne i Hercegovine u jugoslavenskim državnim okvirima.