Nakon ugnjetavanja kolega, tužakanja sudu Kliničkog centra, zloupotrebe bolovanja, zaboravljanja gaze u glavi pacijenta, “vječna žrtva sistema” postao političar i loš kolumnista opskurne “novinske agencije”

U historiji Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nije zabilježen slučaj doktora koji je više puta tužio ovu ustanovu od neurohirurga Kemala Dizdarevića. Riječ je o nesumnjivo talentiranom i stručnom liječniku, ali u isto vrijeme i liječniku koji u svojim fasciklima ima najveći broj tužbi i sporova koje je vodio protiv KCUS, kuće u kojoj je izgradio liječničku karijeru. U protekle 24 godine, otkad radi u ovoj zdravstvenoj ustanovi, Kemal Dizdarević osam je puta tužio kuću u kojoj se stručno usavršavao i zarađivao svoju plaću. Tužio je direktore, kolege i saradnike.

MLADI SEKUNDARAC

Kemal Dizdarević došao je u KCUS kao mladi “sekundarac” 1994. godine, da bi godinu dana kasnije dobio specijalizaciju iz oblasti neurohirurgije. Zahvaljujući izdašnom “vjetru u leđa” koji mu je dala majka Zehra Dizdarević, nekadašnja ministrica zdravstva u Kantonu Sarajevo i šefica Klinike za plućne bolesti, počinje vrtoglav Dizdarevićev uspon, a on brzo stječe profesorsko zvanje.

Kada je 2005. godine imenovan za šefa Klinike za neurohirurgiju KCUS-a, imao je samo 36 godina. Začetnik razvoja neurohirurgije u BiH i dotadašnji šef Klinike, profesor doktor Naim Kadić, bio je izložen stalnim uvredama i poniženjima od strane mlađahnog i konstantno nervoznog Dizdarevića. Uposlenici i danas pričaju o torturi koju je prošao rahmetli Kadić. Dizdarević je veoma brzo stekao epitet “čudnog i nepoželjnog kolege”. Zbog svog ponašanja, postao je doktor s kojim je malo ko želio sarađivati, a takav ga glas prati i danas.

Od dolaska na funkciju šefa Klinike za neurohirurgiju KCUS Dizdarević tvrdi kako je samo on osoba predestinirana za “vječnog šefa”, iako se vrlo brzo ispostavilo da, zbog svoje konfliktne prirode i neljudskog odnosa prema kolegama, Dizdarević baš i ne posjeduje tu lidersku kvalitetu. Mobing na koji se već dvije decenije žale njegove brojne kolege odavno je postao ključna značajka njegovog rada. Ipak, Dizdarević već dvije decenije, za vrijeme mandata različitih direktora ili članova menadžmenta KCUS-a, svoje ponašanje opravdava uvijek na isti način. Tvrdnjama kako je zapravo on “žrtva spletki i ljubomore menadžmenta i kolega”.

Na Klinici za neurohirurgiju danas i ne postoji ljekar koji s njim želi raditi. Javna je tajna da se Dizdarević u više navrata verbalno i fizički sukobljavao s većinom kolega neurohirurga s Klinike, čak i u prisustvu pacijenata i njihovih članova porodice. Raskopčanog mantila i golih prsa, godinama je vrijeđao i širio atmosferu straha na Klinici za neurohirurgiju. Osim po bahatosti i umišljenosti, javnosti je poznat i kao osoba koju se u narodu zove “prelivoda”. Oni koje je nekada nazivao “lopovima i ličnostima pogubnim po zdravstvo” za njega su danas “žrtve sistema”. Jedan od takvih jeste i nekadašnji dugogodišnji generalni direktor KCUS Faris Gavrankapetanović, s kojim se Dizdarević u nekoliko navrata sukobljavao te protiv kojeg je podnosio krivične prijave i tužbe.

U izjavama za medije 2012. godine Dizdarević je za Gavrankapetanovića kazao kako je “pošast zdravstva u Kantonu”, tvrdeći da je “Gavrankapetanović, zahvaljujući netransparentnom i nekontrolisanom trošenju novca, doveo KCUS u ponižavajuće stanje, kako u stručnom, tako i u materijalnom smislu”. Po odlasku menadžmenta na čijem je čelu bio Gavrankapetanović, Dizdarević nastavlja s napadima na KCUS. Ovaj put na tapeti bio je menadžment s Damirom Aganovićem na čelu. Taj period u javnosti ostat će zapamćen po scenama nalik onima iz španskih sapunica.

Insistirao je na formiranju dviju klinika za neurohirurgiju kako bi ostao šef na jednoj od njih, s obzirom na to da su neurohirurzi dopisom prema tadašnjem direktoru jednoglasno izjasnili da ne žele Kemala Dizdarevića na čelu Klinike. Njegovom zahtjevu Aganović i tadašnji menadžment nisu udovoljili. Naknadno mu je Aganović, zbog navodnih brojnih povreda radne dužnosti, uručio otkaz. Smjenom Aganovića i dolaskom Rusmira Mesihovića na čelo KCUS‑a, udovoljeno je zahtjevu Kemala Dizdarevića.

Dizdarević je naumio ostati na šefovskoj poziciji, a pacijenti su lišeni opekotinske sale na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, u čijim je prostorijama formirana klinika za jednog čovjeka. Opekotinska sala preinačena je u sobu Kemala Dizdarevića. Niko se od tadašnjih ljekara s Klinike nije glasnije tome suprotstavio kako bi se spriječila šteta nanesena ovim postupkom. Samo je doktor Reuf Karabeg pisao o tome, no, njegovo pisanje nije naišlo na pažnju ni razumijevanje.

Zbog toga se sada pacijenti s težim opekotinama liječe na Klinici za anesteziju i reanimaciju, dislocirani od matične klinike. Zarad “mira u kući”, moralo se udovoljiti Dizdareviću, koji postaje šef improvizirane i izmišljene Neurohirurgije 1. Međutim, znakovito je kako su se neurohirurzi izjasnili da ne žele preći na kliniku pod rukovodstvom Dizdarevića. S njim su “otišli” specijalizanti, a dobrovoljno se prijavila samo jedna medicinska sestra.

HIRURŠKI REZOVI

Opekotinska sala, od vitalnog značaja za Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, uzimanje bolesničkih soba i ugrožavanje zdravlja i života pacijenata, urađeno je radi ispunjavanja “dječačkog sna”. Šteta nastala davanjem te “igračke” u ruke Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju i svim njenim pacijentima neće još dugo biti sanirana. Po dolasku doktorice Sebije Izetbegović na čelo KCUS-a počinje praksa ukidanja bespotrebnih troškova. Između ostalog, i ukidanje izmišljenih odjela i klinika na kojima su postojali šef i jedna glavna sestra. Počinje i detaljna provjera neopravdanih odsustava ljekara i medicinskog osoblja. Podsjećamo, u ovoj je ustanovi po prvi put formirana i Komisija za provjeru bolovanja.

Jedna od sprovedenih mjera kojom se htjelo spriječiti nekontrolirano i bespotrebno trošenje novca zdravstvenih osiguranika jeste i ukidanje Neurohirurgije 1. Od tog trena, Dizdarević počinje s optužbama na račun menadžmenta i direktorice Izetbegović. Međutim, otkriveno je da je Dizdarević u nekoliko navrata neopravdano odsustvovao s posla. Između 2016. i jula 2018. godine na osnovu bolovanja, godišnjih odmora, plaćenog, neplaćenog, kao i neopravdanog odsustva izostao je s posla ukupno 268 dana. Dakle, skoro devet mjeseci.

Podsjećamo, u novembru 2016. godine Zavod je obavijestio Klinički centar da “obustavlja isplatu naknade plaće na teret svojih sredstava za osiguranika Kemala Dizdarevića, radnika KCUS-a, počevši od 3. oktobra 2016”. Prema tadašnjim tvrdnjama kontrolora Zavoda, Dizdarević je na Kliničkom centru otvorio bolovanje, a istovremeno je obavljao ljekarske poslove na privatnoj klinici.

“Prilikom kontrole i pregleda zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije koja je sastavni dio istog, ustanovljeno je da je bolovanje osiguranika otvoreno na osnovu nalaza iz privatne zdravstvene ustanove Centar za estetsku hirurgiju ‘Naša mala klinika’. Dr. Dizdarević je na KCUS-u otvorio bolovanja, a istovremeno je radio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi ‘Moja klinika’. O tome svjedoči, kako je navedeno u dopisu Zavoda, i neurološko mišljenje dr. Dizdarevića sa njegovim potpisom, a koje je dao roditeljima maloljetnog pacijenta 22. septembra u vrijeme dok je bio na bolovanju u KCUS-u”, navedeno je u dopisu koji potpisuju kontrolori Zavoda, doktori Fikret Jonuz i Emir Hasković.

Kako saznajemo, posljednja disciplinska mjera, Pisano upozorenje pred otkaz Ugovora o radu, Dizdareviću je uručena u novembru 2017. godine. U obrazloženju stoji da se ono uručuje zbog nesavjesnog, neblagovremenog i nemarnog neizvršavanja radnih obaveza, čime su prouzrokovane teže, štetne posljedice po KCUS. Trenutno Disciplinska komisija KCUS-a obrađuje još tri disciplinske prijave protiv Dizdarevića. Bitno je napomenuti da Dizdarević ne posjeduje saglasnost direktora KCUS za dopunski rad, te da taj posao obavlja suprotno postojećem Pravilniku KCUS.

“Na Klinici za neurohirurgiju radim više od 20 godina. Ne sjećam se da smo ikada imali tako konfliktnu i nepravednu osobu kao što je Dizdarević. On radi sve, samo ne svoj posao. Vječno je nezadovoljan, vječna žrtva. Svim silama se bori poniziti sve nas koji čestito i predano obavljamo svoj posao, ne izostajući nijedan sat s posla. Izjave koje daje u javnosti u velikoj su suprotnosti sa stvarnim stanjem, za što postoje validni dokazi, što će se vrlo brzo objelodaniti”, kaže jedan od sagovornika Stava s Klinike za neurohirurgiju.

U isto vrijeme, dok odsustvuje s posla i suočen s disciplinskim prijavama i upozorenjima pred otkaz, svestrani se Dizdarević odlučuje za ulazak u politiku. Svoju kampanju započinje pričom o neophodnim “hirurškim rezovima u politici”. Nejasno je samo ostalo da li misli na rezove poput onih kada je, nakon njegovog hirurškog zahvata, pacijentu ostala gaza u glavi, ili je pak riječ o nečemu drugom. S obzirom na njegovu narav i ego, vrlo brzo mogli bismo svjedočiti i unutarstranačkom ratu u stranci političkih otpadnika iz SDA u kojoj se Dizdarević našao. Jer on ne prihvata ništa manje od prvog mjesta, bez obzira na brojne dokaze koji govore da, po ljudskim i karakternim osobinama, tom mjestu nikada nije dorastao.