U potpunom okruženju u kojem je djelovao 5. korpus Armije RBiH protiv sebe je imao tri neprijatelja: vojsku Srpske krajine u Hrvatskoj, Vojsku Republike Srpske i paravojsku Fikreta Abdića. Karakteristika ratnih djelovanja na unsko-sanskom području jeste i zajednička borba bošnjačkog i hrvatskog naroda protiv zajedničkog neprijatelja. Bitna karakteristika 5. korpusa Armije RBiH jeste da je tokom cijelog rata zadržao multietnički karakter.
, grad Knin, a 7. augusta ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak izvijestio je da je operacija uspješno okončana. Narednog dana predali su se posljednji ostaci vojske RSK, pripadnici 21. korpusa. Samo dan nakon početka “Oluje” deblokiran je i slobodni prostor Bihaćkog okruga, čime su i jedinice 5. korpusa ARBiH krenule u oslobodilački poduhvat okupiranih prostora Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske.</p>
<p>Jedinice 5. korpusa, sadejstvujući s Hrvatskom vojskom, prešle su na teritorij Hrvatske i oslobodile Željavu, Ličko Petrovo Selo, Vaganac, Drežnik, Frkašić, Meljinovac, Preboj, Grabovac, Plitvice i Mulinje. Tog 5. augusta u jutarnjim satima u Grabovcu, na cesti Rakovica – Plitvička jezera, pripadnici 5. korpusa spojili su se s Hrvatskom vojskom. Srpska strana je tokom 1994. godine bila pokrenula aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine, ovećeg, ali izoliranog područja pod kontrolom Armije BiH, koji je u velikoj mjeri sprečavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.</p>
<p>Nakon 1.201 dana u potpunom okruženju, teške borbe za opstanak, brojnih bitaka i različitih iskušenja, 6. augusta 1995. godine ovaj dio Bosne i Hercegovine otvoren je, i to je bio konačni pečat slobodi.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Konakovićevi petokoronaši
