Baš kada su mali koalicijski partneri HDZ-a ponovio zaoštrili retoriku o skidanju ploče s natpisom “Za dom spremni” iz Jasenovca, HDZ-ov bivši specijalac, skokom u vodu, otvorio je prvi “Križni put pod morem”. Šta je to, pitaju se mnogi Hrvati
javnog života, pljenidbi vile izvjesnog Todorića… Neki tvrde da u većini današnjih medija ta sezona traje cijelu godinu.</p>
<p>Da nije požara širom Dalmacije, i ovo dugo toplo ljeto bilo bi takvom sezonom. Kada se pomislilo da se, osim o požarima s kojima se Hrvatska, bez obzira na kritike, dobro bori i sistem, prema rezultatima, funkcionira bolje nego u Kanadi, nema o čemu smislenom pisati, kisele je krastavce zamijenila vijest o turističko-domoljubno-vjerskom poduhvatu, kako ga je okrstio potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. Naime, baš kada su mali koalicijski partneri HDZ-a ponovio zaoštrili retoriku o skidanju ploče s natpisom “Za dom spremni” iz Jasenovca, HDZ‑ov bivši specijalac, skokom u vodu, otvorio je prvi “Križni put pod morem”. Šta je to, pitaju se mnogi Hrvati. Dakle, u državi čiji ustav jasno propisuje odvojenost crkve od države, državni parlament sponzorira besmislen vjerski projekt, jedinstven u svijetu – postavljanje 18 trajnih (ergo, skupih) kipova na dno mora kraj Trogira kako bi ronioci mogli proći križni put, ponoviti simbolične Kristove muke od zatvora u Jerusalemu do Golgote. Kršćani to inače rade stoljećima, ali na kopnu, po različitim brežuljcima, na raznovrsnom tlu. No, sekularna je Hrvatska odlučila, u ime domoljublja i razvoja turizma, otvoriti i podmorski križni put. To nema niko na svijetu, pa je Hrvatska i u tome području pionir. Sve u svrhu poboljšanja turističke ponude, ali i povećanja domoljublja te kršćanskog identiteta. Baš poput fenomena nepostojeće gospe iz Međugorja, turizam i vjera, ruku pod ruku, u ime domoljublja ili rodoljublja i njihova jačanja. Međugorska ukazanja barem nije podupirala svojim parama država, a BiH je sekularna.</p>
<p>Što se, i po ovoj bizarnoj vijesti iz sezone kiselih krastavaca ne bi moglo posve odgovorno tvrditi i za Hrvatsku. Uostalom, to je izvjesni Miklenić, urednik crkvenog biltena <em>Glas Koncila</em>, nedavno zaključio u udarnom komentaru svoje tiskovine. Katolička crkva uživa izuzetan (za evropske prilike) položaj u društvu jer je državnim sporazumom s Vatikanom vezana na državni budžet iz kojeg se finansira čitav niz njezinih aktivnosti, a nedavno joj je i poklonjena vila u Istri kao dio kompenzacije za oduzetu imovinu za vrijeme komunističkog režima, kako je to naglasio ministar državne imovine Goran Marić. S obzirom na od države sponzorirane napore Katoličke crkve da sanktificira Alojzija Stepinca, kontroverznog nadbiskupa zagrebačkog, jer je to, navodno, važno za hrvatski identitet, čak šest katoličkih blagdana koji su ujedno i državni praznici, čitav set katoličkog vjerskog programa na javnim medijima, ovaj ronilački izlet potpredsjednika sabora nije nelogičan. Previše javnih reakcija zasada nema, ali nastavi li se s time do saturacije, imajući u vidu izrazito antiklerikalnu hrvatsku političku povijest, od narodnjaka i Starčevića, preko Radića i Mačeka, pa do Tita, neka revolucionarna iznenađenja nisu isključena. Zasad se stidljivo govori o reviziji sporazuma s Vatikanom, a evropska politička povijest poznaje vrlo neprijateljska razračunavanja s utjecajem Katoličke crkve u društvu.</p>
<p>No, kao mnogi besmisleni potezi, i ovaj je, zapravo, u funkciji skretanja pažnje s ozbiljne krize vlasti tanke i nestabilne većine, postignute prilično nemoralnom trgovinom, koja se ljulja kako vrijeme protječe, zbog ploče s ustaškim pozdravom u mjestu ustaškog logora smrti, a što je, barem deklarativno, neprihvatljivo junior koalicijskim partnerima iz “liberalnog” HNS-a i srpske nacionalne manjine, i zbog sve veće sjenke propasti koncerna “Agrokor”, nakon što je počelo istjecati kupljeno vrijeme donošenjem “Lex Agrokora”, a Sberbanka pokrenula tužbu protiv države zbog aranžmana po kojima se kao vjerovnici stavljaju u nepovoljniji položaj te nakon što je svima postalo jasno da su tvrtke u “Agrokorovom” vlasništvu davale ogromna jamstva za Todorićeva zaduženja po luđačkim uvjetima. Flegmatični premijer Plenković trudi se odati dojam o <em>business as usual</em> stanju, dok nacija nestrpljivo očekuje rezultate turističke sezone jer samo oni spašavaju državnu potrošnju još jedno vrijeme, a udio turizma u BDP-u premašuje 22 posto. Istovremeno, licemjerno se objavljuju statistički podaci o smanjenju nezaposlenosti uz puno hvastanja. Pri tomu se zaboravlja dometnuti podatak o 150.000 iseljenih iz Hrvatske u posljednje dvije godine, pa time i o padu broja prijavljenih na burzama rada. Zapravo, nakon vruće sezone kiselih krastavaca i podmorskih križnih putova, Hrvatsku čeka hladna i neizvjesna jesen. Blago strpljivima, rekao je Isus Krist prije križnog puta.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
UTRŽAK BREZ ZLOGA PRIMISLASljedeći članak
I ovdje plavi udaraju po glavi
PROČITAJTE I...
Zašto je Alija Izetbegović, nakon teškog pregovaranja, potpisao Daytonski sporazum
Nakon propasti Aprilskog paketa stvorio se vakuum u koji je vrlo vješto ušao Milorad Dodik i u dobroj mjeri usporio ili zaustavio procese promjena u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4, koji su se odvijali baš kako je to na vrijeme shvatio Alija Izetbegović, korak po korak, ne naglo i radikalno
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao