Za diskusije su se javili predstavnici različitih bošnjačkih udruženja i organizacija od Makedonije, Kosova, Sandžaka, do Hrvatske i Slovenije, koji su, svako na svoj način, govorili o stanju, položaju i problematici s kojom se susreću Bošnjaci koji žive, rade i djeluju u navedenim zemljama. Izražena je snažna želja za povezivanjem i umrežavanjem kroz projekte, te je istaknuto da se od ove inicijative BZK “Preporod” puno očekuje
Nevjerovatno, ali Bojić, uprkos pedeset godina represijom nametanog službenog ateizma, čak i tvrdi da ovdašnji vjernici nisu ugroženi od ateističkih ideologija, već iznutra, tj. od “izopačenih vjerskih i patrijarhalnih tradicija” koje valjda nenaklono gledaju i guše njihove slobode i prava poput homoseksualizma ili apostazije!
Reporteri Stava posjetili su Fatu Orlović koja čeka bagere u svom dvorištu. “Želja mi je da na mjestu crkve moji sinovi naprave kuće”, kaže nana Fata i nastavlja: „I kada se crkva izmjesti, a nadam se da ću to doživjeti, svi smo na neki način oštećeni: i oni koji su nam nanijeli mnogo zla, i oni koji su crkvu napravili, i oni koji su nas vrijeđali, ali i ja jer sam oboljela.”
Nećemo ovaj put o “Bosna‑agentu”, Sport Centru, Zetri, Mišku Ražnatoviću i sličnim projektima. Nego ćemo o novinskom arhivu u kojem se iz vremena kada su ovdašnji mediji bili puno bolji nego danas može svašta naći. I to “svaka prijava, potpis, kolege sa fakulteta”.
“Sedam kolona tu su još doćerali. Ja sam tu ležo. Metak sipa oko mene, sa sviju strana, doli ispod nogu, iznad glave, sa strana, al’ u me, srećom, ne udara nijedan. I tako sam ležo jeno sedam kolona dok su još pobili. Poslije su oni ošli kao na odmor. Ošli su onoj kući gori đe su dolazili avtobuzi. Tude su išli u hladovinu, siđali, odmarali. Ja sam pokušo mogu li s ruku skinuti il da potrgam. Srećom da sam skino s ruku, ope sam nabio na ruke, pa sam lego ope potrbuške, jer znam, patrola će dolaziti. Tako sam ležo”
