fbpx

198

Prije nekoliko dana to nekada “nevino slatko dijete po kojem su bili dijelovi utrobe ostalih pogubljenih” odlučilo je da nam odgovori na pitanja. Reklo nam je da je tu, među nama, da se vratilo na svoje, na mjesto odakle je na strijeljanje odvedeno sa svojim ocem. Ovaj, sad već odrastao muškarac ekipi Federalne televizije rekao je da se zove Fahrudin Muminović i da je “zaštićeni” svjedok koji to ne želi više biti. Živi u Urkovićima (Bratunac) s amidžom i sestrom

“Za sve je kriv goraždanski muftija Remzija ef. Pitić. On se u tom periodu, kada smo se odlučivali hoćemo li započeti ovaj posao, spremao za hadž. ‘Ja idem na hadž, a ako Bog da, kad se vratim, hoću da su temelji zakopani’, rekao nam je muftija. To nam je bila inicijalna kapisla. Napravili smo sve pripremne radnje, samo smo njega čekali da se vrati s hadža i prouči dovu kako bismo s hajrom krenuli u ovaj posao. A bezbeli nas je i na hadžu spomenuo i sjetio nas se dovom”

: Iako je preživio strijeljanje, Fahrudin Muminović umalo opet nije izgubio život, i to u bolnici u Zvorniku. Prema saznanjima haških istražitelja, jedna ili dvije medicinske sestre, koje su tada radile u bolnici, nisu bile nimalo sretne zbog činjenice da im je na brigu predato muslimansko dijete iz Srebrenice. Zvornička je bolnica bila puna ranjenih srpskih vojnika, a jedna od sestara izgubila je brata koji je poginuo ranije u borbama sa snagama Armije RBiH. “Umalo ga nisu udavile kada su saznale ko je i odakle je. Spasili su ga doktori koji nisu dali na njega i oni su ga pazili sve dok nije napustio bolnicu”

Sagledava li se doprinos Mustafe Kudića iz pozicije većih sredina i njihovih velikana, sve izgleda manje bitnijim nego što jeste, ali imaju li se na umu tadašnje socijalne, ekonomske, kulturne i vjerske prilike u rubnim dijelovima Krajine, a posebno u Bužimu, njegov su rad i rezultati u zajednici od nemjerljivog značaja

Svaki izbori dižu tenzije u svakom društvu. No, razlika od društva do društva jeste u mjeri do koje su politički igrači spremni ići u tom podizanju. CHP je već prilično dugo van okvira svake, a naročito političke pristojnosti. Pokušaj da se mase izvedu na ulice jeste karakteristično CHP postizborno ponašanje. Pokušano je to nakon referenduma 24. aprila 2017, a vjerovatno je najveći “grijeh” Muharema İncea u očima najtvrdokornijih pristalica CHP-a, što je, kako reče jedan novinar, “prekršio predizborna obećanja

A što se Dodika tiče, on će zasigurno koristiti državni aparat da urušava državu koju je dužan predstavljati i štititi, odnosno, sada mu više nisu potrebna predstavništva RS-a po svijetu kad ima dio ambasada pod kontrolom. Bošnjaci to mogu suspendirati jedino pojačanim diplomatskim naporima. Zna to Šefik Džaferović pa se u njega uzdajemo, član Predsjedništva BiH, Bošnjak, političar, vrsni pravnik, koji nije Maneken, nije Pehlivan i nije Pingvin.

Posmatrajući ovakav rijetko viđen profesionalni sunovrat, teško se oteti utisku da se Radončić na neki perverzni i dijaboličan način osvećuje Hadžiomeroviću tjerajući ga da sam sebe ponižava i unižava, i to nigdje drugo nego na stranicama njegovih novina.

Sve je ovo samo dokaz da je Beljak najobičniji hrvatski šovinist, a da hrvatski muslimani, odnosno Bošnjaci, i kad se svojski trude da budu veći Hrvati od Tuđmana, ne mogu i neće biti prihvaćeni kao istinski Hrvati. Time je izlišna i svaka priča o tome šta jesu ili šta nisu Bošnjaci, kako bi volio da špekulira novopečeni historičar Beljak