Reprezentativna monografija o blistavoj pobjedi 505. brigade

Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze '94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca

 

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Nepun mjesec dana prije 25. godišnjice jedne od najvažnijih i najbriljantnijih pobjeda jedinica Petog korpusa, akcije “Breza ‘94”, iz štampe je izišla istoimena monografija. Autor knjige ratni je komandant 505. brigade, pukovnik Sead Jusić. Riječ je o obimnoj knjizi vrhunskog sadržaja i kvaliteta, urađenoj po najvišim dizajnerskim i estetskim standardima. Kao izdavač knjige pojavljuju se Udruženje “505. viteška bužimska” te Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Sarajevo na čelu s prof. dr. Sanjinom Kodrićem. Knjiga Breza ‘94 – Bužimska bosanska bitka urađena je u koloru, tvrdog je uveza, a njenu recenziju potpisuju akademik Mujo Demirović, prof. dr. Selmo Cikotić i prof. dr. Senadin Lavić. Za prelijep i dopadljiv dizajn potrudio se Nermin Nino Kasupović. Prvu promociju knjiga je imala u Bužimu 15. augusta, u povodu 27. godišnjice 505. brigade, nakon čega je promovirana u Memorijalnom centru Kovači u Sarajevu 13. septembra 2019. godine.

Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze ‘94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca. Pored uvoda, knjiga je podijeljena na još sedam poglavlja. Sead Jusić se s činom poručnika 21. aprila 1992. priključio Teritorijalnoj odbrani Bužim. Poslije nekoliko značajnih funkcija, u augustu iste godine postavljen je na poziciju komandanta Trećeg odreda / bataljona 105/505, poziciju na kojoj će ostati do oktobra 1994. godine. Nakon toga, sve do 5. augusta 1995. bio je pomoćnik načelnika štaba operativno-nastavnih poslova. Od 5. augusta 1995. do 6. juna 1996. godine obnašao je funkciju komandanta 505. viteške bužimske brigade.

U prvom poglavlju autor piše o agresiji i ratnom toku od 1992. do 1994. godine, pritom navodeći ključne momente organizacije odbrane i ustroja jedinica 105/505. brigade, potom piše o trnovitom putu Izeta Nanića od početnih osporavanja i pokušaja njegove smjene do neospornog autoriteta nakon bitke “Munja ‘93”, opisuje važnije bitke prije “Breze ‘94”, nastanak, borbe i slamanje “prve autonomije”, odnos vojnih i političkih struktura u Bužimu i na Bihaćkom okrugu i slično. Drugo i treće poglavlje posvećeni su operaciji “Breza ‘94”, odnosno “Brezi s druge strane”. Slijedi poglavlje o svjedočenjima 15 sudionika ove akcije: Nijaza Veladžića Veljuna, Nermina Šabića, Agana Elkasovića, Refika Kaukovića, Razima Halkića, Alije Osmanovića, Agana Skenderovića, Dursuma Dizdarevića, Zijada Nanića, Halila Čovića, Fikreta Bašića, Remzije Mulalića, Abdije Baltića, Senada Saračevića i Alage Pašića. Peto poglavlje Jusić je posvetio komandantu Izetu Naniću, naslovivši ga Nanićevim kodnim imenom “Igman”, pri tom ističući da je tih 10-ak stranica tek mali dio onoga što bi se o njemu moglo napisati. Tu je i poglavlje o sjećanju na heroje Mehu Bašića, Muharema Šahinovića Harija te Safeta Baltića, kao i podaci o 52 poginula pripadnika 505. bužimske i 511. slavne krupske brigade u akciji “Breza ‘94”, ali i svim ostalim napadima u toku cijelog mjeseca septembra 1994. godine na širem rejonu Suhe Međe. Posljednje poglavlje nosi naziv Dova za domovinu.

PISANJE KNJIGE KAO DUG PREMA SABORCIMA

Kako to u predgovoru piše, autor Jusić nije siguran da li je 25 godina proteka vremena dovoljno da bi se izbjegla subjektivnost u pisanju vlastitih iskustava. Međutim, čini se da je njegov glavni motiv pisanja ove knjige bio bojazan da bi “svako daljnje čekanje ili odlaganje nosilo dvije opasnosti, da sjećanja polako izblijede i da se prepričavanjem izvitopere.” Jusić je mišljenja da je njegov “dug prema saborcima koji su dali živote pri slamanju jedne od najvećih ofanziva zločinačke horde ratnog zločinca Ratka Mladića na slobodni Bihaćki okrug ostaviti živo svjedočenje i njihovoj i našoj djeci, a kao sjećanje na njihove očeve i narod Bužima i Bihaćkog okruga koji položiše živote za slobodu i opstanak jedine nam države Bosne i Hercegovine.”

U fokus svog interesa pukovnik Jusić postavio je dva pitanja do čijih je odgovora pokušavao doći i na taj način pojasniti suštinu neprijateljske namjere, ali i razloge gotovo nestvarne odbrane i blistave pobjede komandanta Nanića i njegovih saboraca i saradnika. Prvo pitanje bilo je: “Zbog čega je zapravo ratni zločinac Ratko Mladić izabrao baš taj pravac