Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Bilo je napeto na novogodišnjim stranačkim konferencijama za medije. Prije svega, zanimaju nas odjeci i analize izjava dvaju bošnjačkih stranačkih lidera koji su u koaliciji – člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a. No, treba se osvrnuti i na novogodišnje izjave Milorada Dodika koje su “neočekivano” bile u suglasju s priopćenjima SDP-a BiH, DF-a i Građanske stranke, kao i na priopćenje SDP-a u vezi otkrivanja masovnih krađa na KCUS-u u časopisu Stav, koje je opet “neočekivano” bilo u dosluhu sa SBB‑ovim nezvaničnim glasilom Dnevnim avazom. U svakom slučaju svjedočili smo začaranom krugu ili principu po kojem riba ribi grizi rep, dok građani pokušavaju shvatiti koji je medij čiji stranački bilten, iako se odavno sluti u moru medija ko je čija ajkula, ko kit, a ko sardinica, i to filetirana.

Radončićevo opsluživanje “niskih strasti građana”

Naime, Bakir Izetbegović je, sumirajući značajne rezultate koje je postigla SDA u 2016. godini, pozvao SBB na konstruktivniji i iskreniji odnos i natuknuo da “ono što čitamo u medijima koji su u vlasništvu gospodina Radončića, predsjednika SBB-a, unosi bojazan da bi stvari mogle opet da krenu kuda ne treba”. Dodao je da će biti jako teško održati koaliciju “ako se ove stvari nastave na ovakav način i ako se pojačaju”, te je upozorio na situaciju u kojoj je SBB u vlasti, “a u isto vrijeme se piše na način kao da su opozicija, napadaju rad premijera i jednog i drugog”. Uskoro mu je odgovorio Fahrudin Radončić izjavivši da “ne može pisanjem Avaza ucjenjivati opstanak koalicije”, mučenički podsjetivši da je on “odležao oko tri mjeseca pod političkom optužnicom da bi očuvao koaliciju”. Na to se nadovezao urednički kolegij Dnevnog avaza, priopćivši da ta dnevna tiskovina nije bilten ni SDA ni SBB-a, niti koalicije SDA-SBB. “Mi smo narodna novina i tako ćemo se uvijek ponašati”, izjavili su optuživši Izetbegovića da vrši pritisak na “neovisne” medije.

Radončić je i prije ove izjave optužio SDA da se svađa sa svima u regiji, kao i unutar sebe, što je, naravno, bilo popraćeno, kao toliko puta do sada, i podrškom njegovih “narodnih novina” koje “služe interesu građana”. Prije da je riječ o opsluživanju “niskih strasti građana” i pukom kritizerstvu, odnosno o politikantskom ponašanju u skladu s prepoznatim procesom nastajanja “opozicije u poziciji”. To bi, po mišljenju kreatora takvog sistema rada unutar aktuelne koalicije, trebalo značiti da su za sve što je dobro i pozitivno zaslužni svi, dok bi za teške odluke i bolne reformske procese, koji, sasvim očekivano, izazivaju nezadovoljstvo onih koji moraju mijenjati dosadašnje matrice ponašanja i prilagoditi se evropskim standardima, trebala biti kriva samo SDA.

To, naravno, ne može biti prihvatljiv obrazac koalicionog ponašanja i SDA uz povremene doze strpljivosti, ne bježeći od pripadajuće odgovornosti, ukazuje na odgovorne nosioce takvih procesa, apostrofirajući pri tome njihovu stranačku pripadnost. To znači da je očito odlučila rastjerati medijsku maglu koju pokušava stvoriti Radončić kako bi na SDA prebacio svoj nivo odgovornosti. U ovome trenutku koalicija funkcionira, ne na jasnim partnerskim principima i smjernicama, nego na temelju stručne ozbiljnosti i osjećaja profesionalne odgovornosti nosilaca izvršne i zakonodavne vlasti, što sugerira da će biti potrebno, u vremenu koje dolazi, redefinirati koalicioni sporazum i odrediti jasne zadatke, rokove i nivoe odgovornosti.

Potcjenjivanje bošnjačke zdrave pameti

Dobar primjer jeste izgradnja Koridora 5C, odnosno brzih i magistralnih cesta. U javnosti se pokušava stvoriti utisak da su kadrovi SDA u potpunosti odgovorni za usporenu dinamiku izgradnje cestovne infrastrukture, dok je istina sasvim drugačija – nadležni ministar i direktori su iz SBB-a i HDZ-a.

Nadalje, Radončić priča o borbi protiv korupcije u politici dok mu se visoki stranački dužnosnici hapse u Zenici zbog sumnji za teške kriminalne radnje. Priča o rodbinsko-rođačkim konekcijama u politici, a njegov ministar Ismir Jusko u svom ministarstvu dozvoljava hapšenom narkomanu i kradljivcu da prevodi Upitnik Evropske komisije. Kroz Radončićeve novine kritizira se uvođenje sistema par-nepar, što je bila brzopleta i loša odluka, ali se izostavlja da je komisija koja je o tome odlučivala sastavljena većinom od kadrova SBB-a, kao i to da su nadležni ministri zaštite okoliša iz SBB-a i kadrovirani direktno od Radončića. Istodobno, priča da njegove novine nisu pod stranačkim utjecajem, a u sektore vlasti koje drži SBB džematile zapošljava bivše urednike i novinare Avaza te supružnike svojih stranačkih kolega.

Izjava Bakira Izetbegovića utemeljena je, stoga, jer on ne kritizira medij već politiku koja iza njega nesumnjivo stoji, pa bez sumnje bilježimo da je Avaz od trenutka sklapanja koalicije pisao, mnogo puta posve patetično i romantizirano, neprimjereno i neukusno, krajnje apologetski i himnično o dobrobitima bošnjačke koalicije te “odgovornim državnicima Fahrudinu Radončiću i Bakiru Izetbegoviću”. Kao mnogo puta do sada, Avaz je, po potrebama svoga vlasnika i komesara Radončića, ponovo okrenuo ćurak i radi posve suprotno, time ozbiljno i vjerovatno posljednji put potcjenjujući zdravu pamet i dobar ukus Bošnjaka, sebi na štetu.

Time je na liniji sveprisutnog kritizerstva koje neprijateljski truje Bošnjake sa svih strana, a iza kojega se, kako rekosmo, krije puko politikantstvo. Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak koji će mu posve odgovarati u pravosudnim mukama koje trenutno prolazi na Sudu BiH.

U svakom slučaju, Radončiću neće pomoći stanovita proročica Kleopatra, koja je u novogodišnjem Avazu senzacionalistički prognozirala socijalni bunt i smjene ministara, kao ni ostale babe vange, bez obzira na to što su kod braće Bugara i Srba i Rumuna dio svakodnevnih životnih rituala. Zanimljivo je da proročica nije vidjela kraj jednog od najinteresantnijih sudskih procesa – onog koji se na Velikom zemaljskom sudu vodi protiv Radončića – ili mu je možda te vizije priopćila na sastanku tête-à-tête. Ili je Radončić glavom i bradom zloguka proročica koja prijeti socijalnim buntom? U ovom trenutku u to ne bismo dublje pronicali, naime, praznovjerje je islamom zabranjeno, a u Bošnjaka proroci i proročice ne postoje osim u narodnim bajalicama i kletvama.

Ljevičarska ideološka matrica na pogromaškoj poziciji Milorada Dodika

Novogodišnje želje bosanske ljevice mogu se sažeti u izjavi Nermina Nikšića, koji smatra da im je glavni cilj ujedinjenje i stvaranje antifašističkog i antinacionalističkog bloka u BiH. Iako, nije jasno s kime će se ujediniti. Već je vidljivo da s posrnulim DF-om Željka Komšića i političkim maksumom Građanskim savezom, nedonoščetom iz političkog braka Reufa Bajrovića i Emira Suljagića, već javno djeluje i piše zajednička priopćenja. Zanimljivo je da u ovom ujedinjenju SDP‑a i stranaka koju čine njeni bivši otpadnici i nezadovoljnici za sada ne želi sudjelovati Naša stranka, o čemu smo već pisali kao o vrlo zreloj odluci Peđe Kojovića. Naime, Kojović se, dok njegovoj stranci raste popularnost, ne želi ukrcavati u nanovo sklepani SDP-ovski brodić.

Također je zanimljivo da je Milorad Dodik nedavno posjetio Srbiju, gdje se ponovo “milkio” s Aleksandrom Vučićem te komentirao odluku Univerziteta u Sarajevu da se petkom u vrijeme džuma-namaza ne zakazuju predavanja i ispiti za studente. Dodika to podsjeća na protjerivanje Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića i ocjenjuje da BiH sve više liči na islamsku državu. Istodobno su reagirali i SDP, DF i GS ustvrdivši “da je Senat ovim pokazao da želi na velika vrata islamske vjerske običaje uvesti kao pravila ponašanja na Univerzitetu u Sarajevu. Sasvim je jasno, naime, da nema drugih molitvi i običaja na koje se računa ovom odlukom”.

Miloradu Dodiku, koji trenutno poziva na proslavu 9. januara plakatom “PRAVOnaSLAVLJE”, ovo nije prvi put da licemjerno atakira na muslimane i Bošnjake, bilo to pravo na džumu ili na ljiljane. Radi to kontinuirano, i to nije novost, a za Dodika je takvo ponašanje očito politički oportuno i s ciljem dezinformiranja i potom homogeniziranja Srba oko navodne islamske prijetnje iz Sarajeva. Međutim, šta je omalovažavanje studentskog prava na džumu ljevici? Očita politička i ideološka matrica koja ih je neočekivano dovela na istu pogromašku poziciju na kojoj stoji Milorad Dodik. Kakva ljudska prava, kakvi bakrači, ljevica se vratila u staljinistički period. I treba reći da je SDP BiH trebao poslati nekog pametnijeg iz svog plemena da se savjetuje s hrvatskim SDP-om. Naime, tamošnji SDP nikada nije negirao nacionalno, štaviše, zastupao ga je, ali znatno smanjenim intenzitetom od hrvatskog HDZ-a. Kamoli da je nacionalno izjednačavao s nacionalizmom kao što to radi SDP BiH i njegove prikolice.

Zatim je Nermina Nikšića uznemirilo pisanje časopisa Stav, koji je, služeći se revizorskim nalazima i izvještajem Finansijske policije, pisao o neviđenoj krađi koju su u toj ustanovi počinili njegovi kadrovi. Bez savjesti, jer ipak je riječ o čovjeku koji je vlastitog brata postavio za jednog od direktora Autocesta FBiH dok je bio premijer, Nikšić je federalne finansijske revizore proglasio lažovima i obmanjivačima, a u skladu s Dodikovim imaginarijem, u priopćenju se ponovo spominju islamski kalifati na vlasti.

U Nikšićevom reagiranju svoju je priliku vidio Dnevni avaz, koji je razradio SDP-ovo priopćenje tako da ponovo napadne (svog) SBB-ovog koalicijskog partnera. “Neovisni” Dnevni avaz, koji “nije pod kontrolom” Radončića, napisao je da je tekst objavio “jedan SDA-ov bilten”, misleći na Stav. To je ranije, gle čuda, izjavljivao i Fahrudin Radončić. Naravno, uredništvo Stava nije i neće odgovarati na ovakve insinuacije. Poznato je da ozbiljne države s teroristima ne pregovaraju. Isto tako vrijedi i za ozbiljne medije – s medijskim barbarima i vandalima se ne pregovara. A na koncu, živimo u vremenima gdje ni jedna tajna ne može biti dugo skrivana – pa ćemo ionako na vrijeme saznati ko je u medijskom moru ajkula, a ko će ostati filetirana sardinica.