Pogledamo li prosječne plaće za određene djelatnosti, bit će nam jasno koliko je cijenjen rad. Recimo, čovjek koji vam toči gorivo na benzinskoj pumpi ima plaću 600 maraka, konobar koji vam donosi kahvu 550 maraka, kuhar u restoranu 660, kasirka u marketu 536, šivač u tekstilnoj industriji 468, radnik u proizvodnji 557, radnik na pakiranju proizvoda 563, čistač 549, mesar 630, stolar 610, radnik u proizvodnji namještaja 618, operater na mašinama 554, građevinski radnik 545 maraka itd.
, prema aktuelnim cijenama od 1,80 KM po litru dizela i benzina 98 oktana, košta 99 maraka, a režijski troškovi za domaćinstvo (voda, struja, smeće, kablovska televizija) koštaju od minimalno 150 maraka pa nadalje, u zavisnosti od potrošnje. Dakle, kada to zbrojimo, dobijemo da je mjesečno, minimalno, za preživljavanje potrebno 328 maraka, a tu ne računamo odjeću, obuću i brojne druge troškove. Radniku u tekstilnoj industriji s plaćom od 468 maraka, kad podmiri najosnovnije troškove, ostane 140 maraka. Dakle, život je sveden samo na puko preživljavanje.</p>
<p>No, ako uzmemo u obzir i činjenicu da je prava rijetkost da u Bosni i Hercegovini postoji neko ko nema nijedan kredit, onda dolazimo do zaključka da ono što ostane od plaće ode za rate kredita. Dug stanovništva Bosne i Hercegovine prema komercijalnim bankama trenutno je iznad dvije milijarde maraka, što znači da je zaduženost po glavi stanovnika 3.370 maraka. Ali nije samo stanovništvo zaduženo, zadužena je i država. Ukupan javni dug Bosne i Hercegovine iznosi 41 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Iako su evidentni pozitivni pomaci, posebno u pogledu rasta zaposlenosti (za 18 mjeseci broj zaposlenih u Federaciji BiH porastao je za 21.000), u Bosni i Hercegovini teško se živi i nema mnogo razloga za slavlje.</p>
<p><strong>PRAVO VRIJEME ZA MARXA</strong></p>
<p>“Baš sam neki dan studentima govorio teoriju radne vrijednosti po Marxu, sad bi trebalo Marxa čitati, najbolje bi ga bilo sad čitati”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli Izudin Kešetović i dodaje da se izgubio čitav smisao 1. maja kao praznika rada.</p>
<p>“Rad je i u vjeri farz, osnova stvaranja viška vrijednosti. Mi smo rad izgubili kao mjerilo, izgubili smo poštenje kao kriterij, odgovornost koja se podrazumijeva, povjerenje kao osnovu života. To su neke temeljne vrijednosti društva koje su narušene. Rad bi trebao biti osnova svega. Danas je čitav svijet virtualan i zasnovan na špekulacijama i najedanput se sve sruši, nema nijedne vrijednosti koja je trajna”, objašnjava profesor Kešetović i nastavlja: “Razgovarao sam s jednim umnim čovjekom, Mehmedalijom Hadžićem, i konstatirali smo da čovjek koji je dužan nije slobodan. Najduži je ajet u Kur'anu o dugu. Moglo bi biti neke simbolike u tome.”</p>
<p>On ističe da se i sindikat izgubio u svemu tome. Očito je da će ljudi morati u određenoj fazi zaštititi svoje interese i naći neku formu organiziranja da se zaštite. Recimo, u Tuzlanskom kantonu oko 98.000 ljudi na biroima je za zapošljavanje, a 94.000 je zaposlenih, od toga 48.000 onih koji rade za plaću nižu od 700 maraka. Među prosječnim plaćama koje gledamo u analizama statističkih institucija samo su plaće zaposlenih u elektroprivredama i telekomima nešto više jer oni imaju kolektivne ugovore i štite svoje plaće – sve je ostalo ispod.</p>
<p>“Ljudi odlaze, čak i oni s višim plaćama. Ne može čovjek egzistenciju svoje porodice bazirati na tom dohotku, ne može razvijati neke svoje potrebe. On može zadovoljiti samo osnovne egzistencijalne potrebe. Neki dan povezem momka koji je na postdiplomskom studiju, inženjer elektrotehnike. Kaže mi da je njih šest završilo elektrotehniku, pet ih je sad vani, jedini je on ostao. Nije ni za njega stimulativan taj dohodak koji dobija, kao što nije stimulativan za nekog doktora, advokata itd. Zato nam ljudi odlaze”, kaže Kešetović.</p>
<p>Prema Kešetovićevim riječima, očito nedostaje ona karika koja bi zaštitila radnike, a to nisu ni sindikat, ni političke stranke, ni civilno društvo, ni akademska zajednica… Može se radnicima napraviti šta god hoće, niko neće reagirati.</p>
<p>Kešetović zaključuje da se moramo vratiti osnovnim postulatima, sve mora biti bazirano na radu jer je rad osnova svega. Povratak osnovnim vrijednostima trebao bi biti glavni zadatak političke i akademske zajednice, sindikata i kompletnog društva.</p>
<p>Ali, ako ništa, 1. maj je, uz Novu godinu, jedini praznik koji se slavi u cijeloj državi. I slavi se na isti način, sa što više alkohola i janjetine.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
Od pištoljskih metaka do raketnih bacača
Uspjeh vojne industrije u narednim godinama garantira i razvoj novih proizvoda, među kojima su samohodna haubica, koja je već u fazi testiranja i čiji bi prototip trebao biti završen do kraja ove godine, te razvoj prve bosanskohercegovačke puške koji bi također trebao biti završen u ovoj godini
HASO PEKUŠIĆ: Novi gradonačelnik i većina u Gradskom vijeću trebaju učiniti sve za razvoj grada
Izjava Hase Pekušića, vlasnika “HP Investing” d. o. o. Mostar povodom održavanja lokalnih izbora u Mostaru
-
09.05.2017.Odgovori
Evo moj skroman skroman doprinos, dio komentara sa jednog foruma:
Čitam onaj SDA-ov sedmičnik \”Stav\”, tekst nekog Jakuba Salkića pod naslovom: \”Rad je farz, ali nije više mjerilo vrijednosti\” gdje autor obrazlaže nešto u vezi cijene rada i cijenjenosti rada, ne znam šta tačno, a kladio bih se da ni on ne zna…Pročitam članak i tamo negdje pred kraj stoji:
[QUOTE][B][U]Prema ranijem istraživanju Stava, korpa osnovnih životnih namirnica potrebnih domaćinstvu, koja uključuje:[/U][/B] rižu, brašno, hljeb, juneće meso bez kostiju, piletinu, mlijeko, sir, jaja, maslac, margarin, ulje, banane, jabuke, krompir, šećer, čokoladu, kahvu, cigarete, deterdžent za veš, deterdžent za suđe, sapun, šampon, pastu za zube i toaletni papir, [B][U]u decembru 2016. godine koštala je 79 maraka.[/U][/B] Nadalje, rezervoar goriva (55 litara), prema aktuelnim cijenama od 1,80 KM po litru dizela i benzina 98 oktana, košta 99 maraka, a režijski troškovi za domaćinstvo (voda, struja, smeće, kablovska televizija) koštaju od minimalno 150 maraka pa nadalje, u zavisnosti od potrošnje. Dakle, kada to zbrojimo, dobijemo da je mjesečno, minimalno, za preživljavanje potrebno 328 maraka, a tu ne računamo odjeću, obuću i brojne druge troškove. Radniku u tekstilnoj industriji s plaćom od 468 maraka, kad podmiri najosnovnije troškove, ostane 140 maraka. Dakle, život je sveden samo na puko preživljavanje.No, ako uzmemo u obzir i činjenicu da je prava rijetkost da u Bosni i Hercegovini postoji neko ko nema nijedan kredit, onda dolazimo do zaključka da ono što ostane od plaće ode za rate kredita.[/QUOTE]
Kontam – greška, ispustila se nula jer ne može potrošačka korpa koštati samo 79 KM, ali đavla, autor u nastavku na 79 KM dodaje 99 KM (gorivo), 150 KM (režije) i izvodi svoj zaključak, također dat u quotu???
WTF? Odem na online izdanje kad i tamo isto to stoji…prethodno sam utvrdio da im ne radi tražilica na sajtu jer sam članak najprije pokušao iskopati kroz ključnu riječ \”farz\” (obaveza), pa potom i na druge načine i onda mi pukne film i ručno ga iskopam, dakle evo:
http://stav.ba/rad-je-farz-ali-vise-nije-mjerilo-vrijednosti/A jebote, ne mogu da vjerujem – čovjek lijepo u uvodu kaže \”korpa osnovnih životnih namirnica potrebnih domaćinstvu\”, nema vremenske odrednice, ali znamo da se to računa na osnovu mjesec dana i onda mrtav-hladan nabroji 24 artikla i ustvrdi da to košta 79 KM. :facepalm:
I onda tu krajnje bizarno malu cifru od 79 KM sabira sa 99 KM za gorivo i 150 KM za režije (sa kablovskom, ali bez interneta) i dobije cifru od 328 KM nužnih troškova (gdje ne računa troškove za odjeću, obuću i brojne druge troškove) i zaključi da radniku u tekstilnoj industriji sa plaćom od 468 KM ostane svega 140 KM i izvodi maestralan zaključak – da je život sveden na puko preživljavanje???
I njemu ništa nije izgledalo čudno u njegovomo članku kao ni redakturi, lekturi, korekturi i eno ga – ponosno krasi el.izdanje stranačkog \”Stav\”-a!!!
Sramota!
-
KOMENTARI