Iako samoubilačko nasilje ne odnosi tako mnogo života kao uobičajeni rat, ljudi reagiraju s neuporedivo većom stravom, možda zbog toga što i ubica također umire
. Mogu biti žrtvovani, ali ne i ubijeni, prema ajetu: “I ne recite za one koji budu ubijeni na Allahovom putu: ‘Mrtvi su!’ Ne! Oni su živi ali vi to ne znate.” (<em>Al-Baqara</em>, 154)</p>
<p>Neki politički teoretičari samoubilačke operacije smještaju u kontekst duge historije nasilja: pretkolonijalna represija, kolonijalno nasilje, ratovi za dekolonijalizaciju, brutalnost diktatorskih režima i, napokon, specifično nasilje izraelskog režima. Kumulativni efekt historijskog nasilja uzrokovao je spomenutu pojavu.</p>
<p>Ono što je za Asada problematično kod svih ovih teorija o samoubilačkom nasilju jeste opasnost da „složena povijest građanskog rata bude reducirana na metaforu suicida i izjednačena sa stvarnim suicidom palestinskih militanata ─ a oba su prisutna kao izraz islamske kulture smrti.“</p>
<p>Robert Pape, politički znanstvenik, godinama je pravio bazu podataka samoubilačkih napada (koji čine samo 3% svih terorističkih radnji) širom svijeta u periodu od 1980. do 2001: ukupno 188 slučajeva. Uključio je svaki slučaj u kojem je najmanje jedan terorist ubio sebe pokušavajući ubiti druge, dok nije tretirao one slučajeve koje je sponzorirala određena nacionalna vlada, kao u slučaju Sjeverne Koreje protiv Južne. Statistika je pokazala malo veze između samoubilačkog terorizma i islamskog fundamentalizma ili bilo koje druge religije.</p>
<p>Štaviše, vodeća grupa u samoubilačkim napadima jesu Tamilski tigrovi na Šri Lanki, marksističko-lenjinistička skupina čiji članovi potiču iz hinduističkih porodica koje se protive religiji. Ono što je zajedničko za sve samoubilačke terorističke kampanje jeste, primjećuje Pape, specifični sekularni i strateški cilj. Religija je rijetko ključni uzrok, iako se često koristi kao oruđe u ovim slučajevima. U abrahamovskim religijama samoubistvo (kao jedinstveni čin slobode) jeste grijeh zato što Bog negira čovjekovo pravo da sebi oduzme život.</p>
<p>Iako samoubilačko nasilje ne odnosi tako mnogo života kao uobičajeni rat, ljudi reagiraju s neuporedivo većom stravom, možda zbog toga što i ubica također umire. Zato miroljubivi, poslovni, <em>o-sebi-pri-sebi</em> ljudi, izražavaju takav užas pred vizuelnim reprezentacijama samoubilačkog nasilja. Možda se, raspravljajući o samoubilačkom fenomenu, trebamo zapitati o biti užasa koji se može razviti u samu formu postojanja.</p>
<p>Samoubilačko nasilje nikad ne ostaje nekažnjeno. Kako, kad su ubice već mrtve? Još jedan od paradoksa fenomena.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Bošnjaci nestaju iz RS-a, Srbi iz FBiH, a Hrvati iz cijele BiHSljedeći članak
POSLJEDNJI POSLANIKOV TURBEDAR
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.