Više od 100 demonstranata koji su nosili kačkete s natpisom MAGA, Trumpovim sloganom, i mašući transparentima Trump 2020 okupili su se ispred centra za obradu glasačkih listića u okrugu Maricopa u državi Arizoni gdje je u toku prebrojavanje glasova.
Održavanje praktične nastave na Kliničkom centru rizik je za medicinsko osoblje koje je tu zaposleno, a bitno je da što više ostane zdravih medicinskih radnika, održavanje praktične nastave rizik je za pacijente koji se liječe od drugih oboljenja i zaraza virusom bi ih mogla bukvalno ubiti, na kraju krajeva, rizik je i za studente.
Majke iz Diyarbakira od 3. septembra 2019. protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turske
U sukobima demonstranata i policije nastradalo je na stotine ljudi, njih oko 3.000 uhapšeno je zbog sudjelovanja u protestima, a u nekim manjim gradovima policajci su se pridružili demonstrantima. Do prije samo nekoliko mjeseci ovakav razvoj događaja, takozvana “hipernormalizacija” sistema, činio se gotovo nemogućim jer je uspostavljen sistem koji je omogućio Lukašenku da vlada Bjelorusijom od prvih predsjedničkih izbora u zemlji koji su održani 1994. godine
Normalnog čovjeka ovakav suludi politički avanturizam, odsustvo zdravog razuma i nebriga spram sugrađana ostavlja bez riječi. Kako je moguće da je ovdašnja, uglavnom sarajevska, opozicija spremna raditi protiv interesa države i Bošnjaka, importirati političku nestabilnost te se još i kockati sa životima hiljada sugrađana i vlastitih glasača? Ko su ti ljudi, da li su normalni, imaju li barem mrvu pameti ili morala?
Ustavni sud Belgije je prošlog mjeseca saopćio pozitivno mišljenje u slučaju zabrane nošenja hidžaba i svih vjerskih simbola u najvećoj briselskoj srednjoj školi, što je izazvalo osude brojnih nevladinih organizacija
Nije više stvar samo u sjećanju na nedavno nasilje nad imigrantima i tamnoputim, Evropljani su također odlučni samokritizirati i revidirati vlastite historijske ličnosti koje gledaju kao spomenike na trgovima svojih gradova. Na svojim leđima nose teret duge rasističke historije koja predstavlja tamnu fazu u njihovoj prošlosti, teret ropstva i kolonijalizma. Spomenici moraju predstavljati ideale koji ne odgovaraju rasnoj segregaciji koju su u to vrijeme branili ti likovi iz prošlosti
S jedne strane, čini se da je u pitanju spontana eskalacija nezadovoljstva proisteklog iz nakupljenih unutrašnjih kontradiktornosti zapadnih društava, no s druge, jasno su vidljivi obrisi organiziranog sociopolitičkog pokreta koji, po svojoj krajnjoj ikonoklastičnosti, nepomirljivosti i otvorenoj želji da potpuno preuredi dosadašnje društvene odnose i nametne nove obrasce, neodoljivo podsjeća na svojevremenu maoističku “kulturnu revoluciju” u Kini
Tendencija da se promijeni narativ o protestima u Gezi parku od suštinski nasilnog pokušaja državnog udara ka toj priči o miroljubivom protestu protiv “nedemokratije” (balega koju je dobar dio svijeta progutao) nije (samo) inicijativa gradonačelnika Istanbula nego je partijska linija Narodne republikanske partije (CHP), koja je dobila impetus nakon lokalnih izbora prošle godine. Odmah poslije izbora predsjednica istanbulskog odbora CHP-a zahvalila se “djeci Gezi parka” i time otvorila sezonu revizionizma
Rasizma ima u bezbroj zemalja svijeta, ali valjda je samo osvrt na onaj američki rasizam privlačan jer to je ipak sredina s brojnih poznatih filmskih hitova. Pritom, snimak davljenja Georgea Floyda obišao je svijet preko interneta. U skladu s ovim, da li vam je poznata izreka “daleko od očiju, daleko od srca”
