Majke iz Diyarbakira od 3. septembra 2019. protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turske
 u turskom gradu Diyarbakiru, na kojima majke već 353 dana traže da im se vrate djeca koja su odvedena u terorističke kampove, javlja Anadolu Agency (AA).</p>
<p>Među desetinama majki koje s fotografijama djece protestiraju ispred sjedišta HDP-a je i Solmaz Ovunc koja već traga za svojim sinom Baranom, koji je prije pet godina kao 15-godišnjak odveden iz Vana.</p>
<p>“Ovdje sam na protestu cijelu zimu i neću odustati. Neću otići odavde bez svoga sina. Ostavila sam porodicu u Vanu i došla ovdje boriti se za svoje dijete. Neka sklone svoje prljave ruke od naše djece”, poručila je ogorčena majka Ovunc.</p>
<p>Necibe Ciftci je na proteste stigla iz Hakkarija, a njen sin Rosat je prije šest godina odveden u planine. Kazala je kako su teroristi PKK ubili njenog drugog sina koji je također tragao za svojim bratom.</p>
<p>“Oteli su mi dvoje djece. Moje dijete je zarobljeno u pećinama. Gladno je i žedno, spava na kamenju. Ja sam svom djetetu željela dati olovku u ruke, oni su mu dali oružje”, poručila je Ciftci.</p>
<p>Majke iz Diyarbakira od 3. septembra 2019. protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turske.</p>
<p>Fevziye Cetinkay je tog 3. septembra počela mirni protest ispred zgrade HDP-a, a s njom su tada bili i suprug Sahap i njihovih četvoro djece. Hatice Ceylan, majka Cafera, se 8. oktobra također pridružila protestima. Istakla je da je njen sin kidnapovan prije četiri godine, kada mu je bilo 15 godina. Kada je čuo da je i njegova majka učestvovala na protestima, Cafer je odlučio pobjeći iz redova PKK-a kako bi došao do svoje porodice.</p>
<p>Ministarstvo unutrašnjih poslova Turske saopštilo je 26. novembra da je značajan broj terorista napustio redove PKK-a i predao se. U ovoj godini je to učinilo blizu 300 članova terorističke organizacije.</p>
<p>Onima koji se predaju država pruža brojne mogućnosti, poput prava na obrazovanje i slobodu bez straha i opresije. Nisu zlostavljani, mogu slobodno kontaktirati svoje porodice i pružena im je pravna pomoć.</p>
<p>PKK-a je separatistička organizacija koja se nalazi na listi terorističkih grupa u Turskoj, Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Tokom trodecenijske terorističke kampanje protiv Turske, teroristi PKK-a ubili su najmanje 40.000 ljudi.</p>
<p>Partija HDP tereti se za povezanost s teroristima PKK-a, a više čelnika te partije je optuženo za širenje terorističke propagande i pružanje pomoći teroristima.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Sarajevska “četvorka”: SDP-u JEDINICASljedeći članak
ARAPE STRAH OD IRANA I TURSKE GURA U ZAGRLJAJ IZRAELUPROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA