fbpx

Na koncu, i političko-društvene okolnosti unekoliko podsjećaju na 1992. godinu. Među Bošnjacima najmanje je deset političkih struja, blokade su konstituiranja vlasti, otvoreno se poziva na secesiju i raspad države, mladi lideri uzgajaju radikalizam iz kojeg će se izvoditi muslimanska prijetnja, susjedi se naoružavaju, prijeti se formiranjem parapolicijskih formacija... Stoga, Bošnjaci, ruku pod ruku i oprez za zube.

Međutim, analizira li se Dodikova zapaljiva retorika i njegovo stvarno djelovanje, primijetit će se oveća aporija. Od svih najava koje se mogu ocijeniti ne samo protuustavnima već i opasnim za opstojnost BiH, niti jednu nije proveo u djelo (referendum o nezavisnosti, otcjepljenju RS, formiranje rezervnog sastava policije, dokidanje odluka visokog predstavnika, nepriznavanje državnih tijela i njihovih odluka).

Mnogobrojne su indicije da je na sceni zajedničko, ujedinjeno i koordinirano djelovanje Rusije, Srbije i vladajućih lidera bh. entiteta RS-a s ciljem da se, na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, uveća Srbija. U mnoštvu takvih indicija zanimljivi su razlozi i osnova za odluku Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) da početkom septembra 2018. godine zabrani ulazak u BiH Jevgeniju (Zaharu) Prilepinu, navodno, piscu i novinaru, jer “predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, pravnom poretku i međunarodnim odnosima”. OSA je tako odlučila na osnovu provjerenih podataka da je Prilepin, komandant jednog paravojnog bataljona, aktivno angažiranog na strani proruskih separatista u Donecku. Proizlazi da je OSA imala provjerene podatke da Prilepina identificira kao vođu terorista

Zaista komično, jer Turci imaju izlaz na čak četiri mora, pa je nejasno zašto bi ih na bilo koji način zanimao Neumski zaljev. Međutim, očito i Hrvati imaju vlastitu guslarsku tradiciju preko koje, baš poput Srba, proizvode predrasude. A predrasuda ili mit o turskoj prijetnji ugrađena je u nacionalne narative i Srba i Hrvata. Sve ovo pada u vodu, jer drumovi su se očito zaželjeli Turaka, i na to nema prigovora čak niti jedan Milorad Dodik, koji vazda ima neku vrstu prigovora ako je u posao uključen neko ko mu liči na dahiju.

Kao što se može vidjeti iz svega navedenog, velikosrpstvo i pretenzije prema Bosni i Hercegovini nisu stvar niti jedne političke partije, niti određenog lijevog ili desnog političkog spektra, čak niti specifičnog životnog svjetonazora i seksualne orijentacije, nego čitave srpske političke, a možda i nacionalne kulture.

. I ovaj su put pronađeni oni među Bošnjacima koji su, zbog vlastite sujete, nakaradne ideologije, gluposti, vlastohleplja ili tek poslovične političke nepismenosti, pristali biti korisni idioti antibošnjačkih i antidržavnih projekata pripremljenih u političkim kuhinjama neprijatelja bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine

U Republici Srpskoj, prema riječima poslanika u NSRS iz koalicije Domovina Senada Bratića, nema razlike između pozicije i opozicije kada je riječ o odnosu prema Bošnjacima. To je pokazala i posebna sjednica na kojoj je izvještaj o Srebrenici bio na dnevnom redu. Poslanici iz koalicije Domovina nisu prisustvovali posebnoj sjednici, jer, kako kaže Bratić, nisu htjeli dati legitimitet odbacivanju izvještaja, izuzev SBB-ovog poslanika Admira Čavke, koji je prisustvovao sjednici i konsultacijama prije sjednice

Najmanje je u jednom detalju politički interes Dodika, Čovića i Radončića podudaran: ne dozvoliti da subjekt reformi u korist stabiliziranja stanja u bh. društvu i državi bude njima omražena SDA sa svojim liderom Bakirom Izetbegovićem. Radončić želi da takva šansa bude data njemu, da uz pomoć Dodika i Čovića uđe u političku historiju Bošnjaka kao reformator. Iz svojih razloga, Dodik i Čović će težiti da se ta Radončićeva želja ispuni, i to na način i s posljedicama kako to odgovara njihovim velikodržavnim politikama