fbpx

Dio katoličkih intelektualaca u BiH i Evropi bio je razočaran papinskim izborom Vinka Puljića za vrhbosanskog nadbiskupa usred ratnog vihora, smatrajući ga nedoraslim za tu funkciju, tipičnim crkvenim birokratom koji će se konformistički ulagivati moćnicima. Iz tadašnje perspektive Agresije i opsade Sarajeva, činilo se da je ta ocjena pretjerana. No vrijeme je pokazalo da su njihovi strahovi bili opravdani. Puljić je oduševljeno prihvatio inicijativu da kao najviši prelat crkve u BiH održava mise na Blajburškom polju, koju se predstavljalo kao pomen žrtvama komunizma, što je podvala jer su žrtve završnih operacija i poraća ubijene daleko od tog austrijskog polja

Čudnovata, ali hronična pojava fašističke retorike kod samoproglašenih antifašista ponajviše je odgovorna za činjenicu što su ovdašnji ljevičari redovno neka vrsta mentalnih i moralnih invalida koji nisu u stanju javnosti vjerodostojno predstaviti univerzalističku kozmopolitsku ideologiju za koju se navodno zalažu, pa stoga nisu kadri niti politički kapitalizirati vlastito djelovanje.

Mnogi od zarobljenih u Austriji završavali su u zatvorima, na sudovima, u kažnjeničkim logorima ili na redovitom odsluženju vojnog roka, gdje su neki izgubili život. Dio bivših vojnika, što ustaša, što domobrana, ali i civila neposredno nakon što su njihova mjesta došla pod nadzor novih komunističkih vlasti skrivali su se kako bi spasili život. Poznati su pod nazivom “škripari” i “križari”.

Kako je moguće da je sarajevska ljevica organiziranje blajburške mise kao grijeh adresirala na Abdulaha Skaku i SDA? Koji su razmjeri ljevičarskog licemjerja i zašto dokone i razmažene opozicijske prispodobe nikako ne mogu shvatiti na kojoj se adresi brane antifašističke vrijednosti? Koji su razmjeri kontradiktornih i licemjernih izjava fra Ive Markovića i Peđe Kojovića? Građanski je bunt opravdan, ali koje su opasnosti od najavljenog prosvjeda i kako bi to mogao iskoristiti HDZ? Šta nam govori historijsko bošnjačko iskustvo antifašizma između ideologija komunizma i fašizma? Koja je uloga muftije Omerbašića, muftije Hasanovića i Zlatka Hasanbegovića u kompromitiranju moralnog temelja Islamske zajednice u BiH

Pitate me zašto su u javnosti plasirane lažne informacije. Zato što se već duže vrijeme Bošnjacima po svaku cijenu pokušava podvaliti fašizam ili neofašizam. Neko želi Bošnjacima ne samo oteti antifašizam nego im podmetnuti lažnu tvrdnju, naviknuti javnost na tezu da u najmanju ruku simpatiziraju zlo protiv koga su se borili i od kojeg su ponajviše stradali kroz historiju. Ne vidim nikakav drugi razlog koji bi mogao objasniti to s kolikim su zluradim entuzijazmom SDP i Naša stranka u javnosti lažno tvrdili da 'Skaka blagonaklono gleda na misu za Bleiburg'”

Historiografija komemoracije Bleiburga koja sugerira biblijsko stradanje Hrvata-katolika pokazuje se kao podvala Bošnjacima i Islamskoj zajednici na koju oni, nažalost, pristaju, u dobroj vjeri odavanja počasti žrtvama koje su ubijene bez suda i pravde. Zbog toga bi bilo dobro da Islamska zajednica, ako smatra da joj je tamo mjesto, komemoraciju obavi u neko drugo vrijeme, ne na dan predaje kolaboracionističkih vojski Britancima, čak 7 dana nakon kapitulacije Njemačke

U Mariboru je, 27. oktobra na groblju Dobrava, obavljen ukop 796 od oko 3.000 žrtava iz masovne grobnice Huda Jama, jednog od stratišta na bleiburškim marševima smrti. Jedan je to od najstravičnijih zločina kojeg su počinili partizani u junu 1945. godine, po okončanju Drugog svjetskog rata. Neke su žrtve ubijene, a većina je zakopana živa. Desetine ubijenih bile su žene. Ovaj zločin bio je obavijen šutnjom više od šezdeset godina, a jedanaest pregrada od cigle i betona te četiri stotine kubičnih metara zemlje ispunjavali su prolaz kroz dio rudnika koji se zove Barbarin rov, a koji je vodio do posmrtnih ostataka. Projektom iskopavanja rukovodio je Mehmedalija Alić, koji je ujedno tražio i kosti svojih djedova stradalih na bleiburškim marševima smrti. Nadao se da će ih pronaći u Hudoj Jami, ali žrtve iz ove grobnice, iako će biti ukopane 27. oktobra u zasebne grobnice, nikada nisu identificirane. Nihad Halilbegović bio je jedini istraživač ovog zločina iz Bosne i Hercegovine te i u ovom broju donosimo izjave ljudi koji su preživjeli bleiburške marševe smrti, a koje je sakupio Halilbegović