U prilogu Bešićeve izjave osuđuje bosanskokrupski svećenik Miloš Crepulja. U prilogu su i osude mještanina Velikog Radića Dušana Đukića, koji govori da je “narod uznemiren i da zbog toga ne spava”, dok njegov prezimenjak Jovo, iz istog sela, kazuje da je ovo “loša poruka za srpski narod, da treba da odavle seli”.

U vrijeme obilježavanja božićnih i novogodišnjih praznika šoviniste iz manjeg bh. entiteta obuzme posebna vrsta euforije, koja se manifestira različitim vidovima prijetnji i zastrašivanja bošnjačkog stanovništva. Ove su godine ti slučajevi zabilježeni u Srebrenici, Višegradu, Bosanskom Petrovcu…

Sastavni dio proslave praznika ponovo su postale kolone mržnje, neprimjerena ikonografija, pjevanje četničkih pjesama, veličanje ratnih zločinaca. Ipak, postoje i oni koji pokušavaju da za to izmisle krivce među nesrbima.

Tako je voditelj RTRS-a Darko Savić u Dnevniku 11. januara pročitao bombastičnu i stilski rogobatnu najavu: “Srpski povratnici u selu Vranjska kod Bosanske Krupe u strahu. Odbornik SDA Emir Bešić u lokalnom parlamentu objavio je 9. januara snimak uvredljivog sadržaja pored pravoslavne crkve u ovom selu. Snimak je postavljen na društvenu mrežu Facebook, a ispod njega su ostavljeni komentari sa pozivima na ubijanje Srba i paljenje crkve. Snimak je u međuvremenu uklonjen, ali su ga mještani uspjeli sačuvati. Predali su ga policiji Unsko-sanskog kantona.” Da bi i vijest bila vatrena koliko i najava, postarala se novinarka Branka Kesić, koja je, ne krijući svoje neznanje, amaterizam, ali ni lošu namjeru, objavljeni video nazvala “i više nego uvredljivim”. Iako u prilogu govori o uznemirenosti mještana, nijedan sagovornik u priči RTRS-a nije iz sela Vranjska, nego iz drugih mjesta.

Na snimku se ne vidi nikakav uvredljiv niti prijeteći sadržaj. U kadru je vijećnik Općinskog vijeća Bosanska Krupa Emir Bešić ispred crkve na kojoj je istaknuta srpska trobojka s krstom i četiri S. Bešić je izjavio da je na crkvi u Vranjskoj kod Bosanske Krupe 9. januara istaknuta neustavna zastava genocidne tvorevine, dodajući “da nas naše komšije ne poštuju”.

U drugom dijelu izjave Bešić govori da se zalaže za suživot, ali da ne odobrava isticanje srpske zastave na deveti januar. Taj je dio, naravno, obrisan.

U prilogu Bešićeve izjave osuđuje bosanskokrupski svećenik Miloš Crepulja. U prilogu su i osude mještanina Velikog Radića Dušana Đukića, koji govori da je “narod uznemiren i da zbog toga ne spava”, dok njegov prezimenjak Jovo, iz istog sela, kazuje da je ovo “loša poruka za srpski narod, da treba da odavle seli”.

Žalosno. Takve krupne riječi koje raspiruju mržnju i strah izgovaraju oni koji bi trebali šutjeti i stidjeti se svoje prošlosti. Nije li upravo u njihovom selu, a moguće i pred njima samima, njihov rođak Veselko Đukić ubio Karmen Kamenčić ispalivši u nju rafal od sedam metaka?! Do sada niko od mještana nije osudio zločin koji su u selu Veliki Radić počinili srpski mještani nad zarobljenom bolničarkom Karmen Kamenčić iz Sanskog Mosta, koju su jula 1992. godine skidali golu, urezivali krst na čelu i duž cijelih leđa, udarali lopatom i prutevima dok se ne bi polomili, provlačili između nogu bodljikavu granu crnog trna, a potom onako izmrcvarenu, krvavu i isprebijanu tjerali da sebi kopa grob. Ali su zato svi složno osudili i napali vijećnika Bešića, koji se u Općinskom vijeću Bosanska Krupa već duže vrijeme zalaže da se u selu Radić podigne spomen-obilježje bosanskoj heroini Karmen Kamenčić.

Možda je i to razlog zbog kojeg povratnici iz Radića i Vranjske u saradnji s RTRS-om napadaju bosanskokrupskog vijećnika. Ili je i zbog toga što je Bešić prepoznatljiv po svojoj crnoj francuzici i zelenoj beretki, što je u ratu bio borac ČSN “Hamza” u 505. bužimskoj, ispred kojih su itekako bježali oni koji su od Bosanske Krupe napravili jedan od najrazrušenijih gradova u Bosni i Hercegovini.

Bešić je 13. januara četiri puta bio pozivan na razgovor u policiju i zbog toga nije mogao komentirati za Stav cijeli slučaj. Da bi se zaboravila sramota i zločin mještana, da bi se zaboravilo da su oni ipak istakli zastavu povodom neustavnog Dana Republike Srpske i da bi se zaboravile prijetnje upućene Bošnjacima Srebrenice, Višegrada i drugih gradova te izjednačila krivica, napadnut je čovjek kojeg drugi poznaju samo po dobroti. J. Grošić