fbpx

Obračun s vlastitom prošlosti

Na koncu, broj partizana Bošnjaka u odnosu na Bošnjake u kvislinškim i SS jedinicama jasno pokazuje za koga su se opredijelili u Drugom svjetskom ratu, te bi svakako bilo bezumno gurati ih u vagone onih koji su izgubili rat. Bošnjaci su, bez obzira na kasnije prijepore, prošli rat dobili, zajedno sa Srbima i Hrvatima, a izgubili su ga nacisti, fašisti, ustaše i četnici.

PROČITAJTE I...

Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao

“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • irfan busuladzic 19.03.2018.

    čudni su neki novinari u BiH koji danas pišu o Mustafi Busuladžiću a do juče nisu znali za njega, niti su pročitali koju njegovu knjigu. Da su kojim slučajem pročitali zapisnik sa njegovog saslušanja u zatvoru vjerovatno ga nebi nazivali ustaša, niti bi to ponavljali kao papagaji. Mnogi od njih prešućuju ili neznaju da je Mustafa izgubio glavu zbog knjige – život Muslimana u sovjetskoj Rusiji. Nekim komunjarama smeta što je Prof, Mustafa pisao o stradanju Muslimana u istočnoj Bosni.

    Odgovori
  • Nihad 31.03.2018.

    Mursel nam ovdje zavlači pod bubrege. Promjenili su Midžićevoj ulici (heroj NOB-a) ime u SA i nadjenuli joj Mustafino (kolaborator, okreni-obrni ali kakogod, saradnik NDH režima). Potom i škola dobi ime M.B.(poslije je to izmijenjeno). Dobro, nije ga trebalo ubijati, suđenje je bilo farsa – iako nisam baš uvjeren da ga nije trebalo suditi; jer ne može čak ni danas pod slobodu javne riječi ići njegovo oportunističko koketiranje sa zločinom masovnog protjerivanja i ubijanja ljudi. (Usput nije trebalo ni Cacu ubijati bez suđenja. Hoćemo sada i njega veličati i imenivati neku ulicu u SA po njemu). Nego, centralno pitanje ovdje uopce nije, ili ne bi trebalo biti, odricanje od MB, kako imputira Mursel. Neka ga u paketu kulturnog naslijeđa Bosne i Bošnjaka. Eno i kod Srba Đoga, eno jednog zaista velikog pjesnika, a malog čovjeka Bećkovića, pa neka i Mustafe u Bošnjaka i (ili) onih koji do takvih drže, kojima nešto znači njegova krajnje konzervativna, nimalo moderna, njegova klerikalna, antisekularistička i da, i to treba reči, homofobična vizura društva, društva u kojemu se cijele etnije isključuju kao nepućudni, a žene svode na domaćice, odgojiteljice djece i mašine za rađanje… Helem, centralno je pitanje kakva se poruka javnosti odašilje promocijom takvog Busuladžića? Je li on zaista taj na kojega se bošnjačka mladost treba ugledati? Je li on zaista taj role model, tj. osoba na čijem djelu i životu, naša mladost treba da se uči, da se na takve ugledaji i slijede njihov primjer?

    Odgovori