Nikad prekinuta veza između islamofobije i rasizma: Bijeli muslimani kao “izdajnici” svoje rase

Desničarsko-bjelački šovinizam u Evropi i SAD-u uglavnom je usmjeren protiv Hebreja i protiv tamnoputih osoba, Afrikanaca, Arapa, Indijaca, Roma... Zbog svoje tradicionalne neobrazovanosti, šovinisti su islamofobiju objedinili s rasnom pripadnošću pa bijele muslimane definiraju kao osobe koje ne pripadaju svojoj rasi. O tome govori i studija Kako bijeli muslimani podnose islamofobiju, nedavno objavljena u Americi

Nedugo nakon globalno poznatih događaja u New Yorku i Pentagonu iz septembra 2001. godine, vodio se telefonski razgovor između Sarajke J. H. koja je godinama živjela u američkom gradu Seattleu i njene sestre koja je u Sarajevu. Tada su mediji već izvještavali o napadima na muslimane u mnogim gradovima SAD-a i na njihove vjerske objekte kao reakcije na terorističke udare od 11. septembra 2001. Na pitanje svoje sestre iz Sarajeva da li ona i njena porodica imaju kakvih teškoća u Seattleu uslijed islamofobičnih ispada, J. H. je odgovorila da su oni bijelci te stoga nemaju problema. Naravno, jasno je da se ovo odnosi na muslimanski identitet obiju sagovornica, ili barem dio istog identiteta.

Ovakva ilustracija oslanja se na nikad prekinutu vezu između islamofobije i rasizma koja ima svoj specifični paradoks, budući da islam, kako bi trebalo da je općepoznato, nema veze s određenom rasom. Američki dokumentarista i povremeni TV voditelj CJ Werleman, u saradnji s Udruženjem “The New Arab”, nedavno je objavio rezultate svoje društvene studije pod naslovom Kako bijeli muslimani podnose islamofobiju. Studiju su objavili neki američki mediji, a reakcije su bile mahom pozitivne, uz poneke izraze zbunjenosti.

Islamofobični napadi bilo gdje u svijetu, ne samo u Americi, često su bili motivirani pratećim rasizmom. Riječ je o rasizmu koji nije uvijek utemeljen tek na pukoj mržnji, preziru ili osveti za nešto iz nečije prošlosti, nego i na višegodišnjem neznanju i stereotipima o tome kako pripadnici konkretne religije, tradicije, vjere ili načina življenja automatski “moraju” pripadati i konkretnoj rasi i etničkoj grupi. To su obično desničarske fantazije koje se najbrže prime na šovinizam ili rasizam.

Pored ostalog, Werleman je istakao da se bijele muslimane na Zapadu koji su nekad u životu primili islam smatra izdajicama svoje rase ili svoje kulture, a ponekad i države. Na području SAD‑a često se govori o “bijelim privilegijama”, privilegijama za koje se vjeruje da ih bijelci imaju u odnosu na osobe drugih rasa. Uglavnom se misli na privilegije u zapošljavanju, visini plaća, zdravstvenom osiguranju i trgovinskim mogućnostima. U nekim krajevima SAD-a takve se privilegije mogu evidentir