“Sedam bajki za Male i Velike”; Mirzana Pašić Kodrić, “Bosanska riječ”, Tuzla, “Kultura snova”, Zagreb, 2016. godine, 79 str.
”, uočila je u pogovoru doc. dr. Adijata Ibrišimović‑Šabić.</p>
<p>Utemeljene na modelima postmodernih narativnih tehnika, bajke Mirzane Pašić‑Kodrić govore o ulozi žena i djevojčica u savremenom društvu, njihovom općem iskorištavanju, problematiziraju materijalizam koji se danas nudi kao neupitna vrijednost, slave ljepotu razlika i sklada koji podrazumijeva poštovanje, progovaraju o problemu nečitanja, neadekvatnog vrednovanja umjetnosti… “Nudeći neke nove dimenzije heroja i junaštva, progovarajući o našim savremenim strašnim temama, knjiga <em>Sedam bajki za Male i Velike</em> ipak potvrđuje funkciju bajke kao takve. Mirzana Pašić Kodrić uspjela je, koristeći se jezikom bajke, teške teme učiniti manje bolnima i prihvatljivima: odustajući od postmodernog relativiziranja, nije odustala od potvrđivanja onih vrijednosti za koje bih rekla da su danas prijeko potrebne, posebno nama velikima”, primijetila je Ibrišimović-Šabić.</p>
<p>Upravo je operiranje postmodernim narativnim tehnikama, te istovremeno odustajanje od postmodernog relativizma, jedna od najvećih književno-estetskih vrijednosti ovog djela. Bajka kao književni oblik subverzivno podriva temelje postmodernog svjetonazora. Kako govoriti o dobru i zlu, toj nezaobilaznoj temi svake bajke, ako ne postoji sistem univerzalnih ljudskih vrijednosti, ako dobro i zlo nisu jasno razgraničeni? Postmoderni relativistički pogled na svijet ukinuo je svaku vrijednosnu hijerarhiju, zaprijetivši time i opstanku bajke kao posebne književne forme koja na sebe preuzima prosvjetiteljski zadatak odgoja najmlađe čitalačke publike. Stoga je nemoguća čista postmoderna bajka. Mirzana Pašić‑Kodrić vjeruje da postoji dobro i zlo te da je granica između njih jasna. Vjeruje da je vrijedno one najmlađe poučiti temeljnim etičkim principima i univerzalnim ljudskim vrijednostima koje ne smiju biti propitivane mjerilima materijalizma.</p>
<p>Značajna književno-estetska vrijednost ovog djela svakako je i jezik. Bajka je, kao primjećuje Ernesto Sabato, jedna od najtežih formi za pisanje jer se obraća onim najmlađima. Stoga jezik mora biti prohodan, jednostavan i neopterećen bespotrebnim pridjevima, primjećuje Sabato. Takav je jezik u bajkama Mirzane Pašić‑Kodrić. Ove bajke nisu namijenjene samo Malima, stoji to i u naslovu, nego i Velikima, koje je surovost prezenta udaljila od magijskog beskraja mašte. Možda su Velikima i potrebnije ove bajke, kako bi ih podsjetile na velike priče čovječanstva, na to da se između koristi i dobrote ne smije stavljati znak jednakosti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Devet stihova kao jezgro usmene historije BošnjakaSljedeći članak
Nagrade nas zavaravaju da je sve u redu
PROČITAJTE I...
UZ 31. GODIŠNJICU SMRTI ĆAMILA SIJARIĆA
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Univerzalni rječnik čuda Almina Kaplana: RASKOŠNE POETSKE SLIKE
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.