Amir Smajlbašić na svojoj maloj farmi kokama nosiljama vrlo rijetko uključuje radiostanice s prijenosima uživo ili dnevnim vijestima jer je primijetio da to nepovoljno djeluje na njih

Piše: Naida MUJKIĆ

Izuzmemo li mlijeko i sir, na našoj jutarnjoj trpezi ništa se ne nađe tako često kao kokošija jaja. Ništa nije važnije za zdrav razvoj djeteta kao što su jaja, nerijetko savjetuju udžbenici, nane i ljekari. Bez jaja je vrlo teško zamisliti ijedan recept za kolače i druge slastice (još od Egipta i Rimskog carstva, gdje su zabilježeni prvi kulinarski recepti s upotrebom jaja). Jaja su objekt mnogih socioreligijskih simbola i tradicije, “multivitamin iz prirode”, sadrže jedinstvene antioksidanse i nutrijente (kao holin) koji su važni za moždanu funkciju i nutrijente koji pretvaraju jednu oplođenu ćeliju u cijelo živo pile.

KOBNA PREKOMJERNA REPRODUKCIJA

Jaja se upotrebljavaju i u kozmetičkoj industriji. O tome koliko se propagira utjecaj jaja na čovjekovo zdravlje, najbolje govori izrečeno da “svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje”, a što djeca nauče već u vrtiću. Svi ljekari slažu se da su jaja među najzdravijim namirnicama na svijetu. Otkad, odakle i zašto ljudi jedu jaja – jesu pitanja na koja ne postoje konačni odgovori, ali sigurno je da su ženke divljih ptica, kako primjećuju Page i Smith u svojoj knjizi The Chicken Book, percipirane kao izvor mesa, ali i jaja, i da je u jednom trenutku prahistorijski čovjek shvatio da će, ako pokupi jaja iz gnijezda, možda podstaknuti divlje kokoške da produže sezonu nošenja jaja.

Daleko od toga da su jaja iz uzgoja nezdrava, ali jesu li zapravo toliko “dobra” koliko o njima svakodnevno slušamo? Proces nastanka jajeta dug je i zahtijeva mnogo energije (u procesu nastanka jednog jajeta kokoš mora mobilizirati 10% ukupnog kalcija skladištenog u kostima), tako da divlje kokoške u toku godine snesu 10 do 15 jaja. Njihovo tijelo ne bi moglo podnijeti “trošenje” kojem su izložene domaće koke nosilje, genetski izmanipulirane da godišnje daju između 200 i 300 jaja. U prirodi divlje kokoške nose jaja u sezoni parenja, najčešće tokom proljeća, kao sve druge vrste ptica, i samo s jednom namjerom – da se produže geni. Sasvim logično, jaja koja su namijenjena konzumaciji nisu oplođena, a s obzirom na to koliko su koke nosilje isforsirane da proizvode jaja, možemo zaključiti da su one, nažalost, virtualni zatvorenici svojih tijela. Tako će prekomjerna produkcija jaja rezultirati različitim oboljenjima kod kokoški, najčešće fatalnim oboljenjima reproduktivnog trakta ili osteoporozu, te se one u velikim uzgajalištima, ali i na manjim farmama, svake godine zamjenjuju novim.

Dr. Hal Puthoff, s Univerziteta Stanford, svojevremeno je sa svojim đacima provodio različite eksperimente nad jajima uz pomoć elektropsihometra, ili jednostavno E-metra, čije su funkcije istovjetne funkcijama psihoanalizatora. Njegova namjera bila je pokazati da jaje priključeno na elektropsihometar reagira ako se u prostoriji razbije neko drugo jaje (najsnažnija reakcija svih živih bića jeste reakcija na smrt), budući da se kazaljka galvanometra (kao dijela E-metra) počinje vidljivo micati, tj. psihogalvanska reakcija ne postoji samo u živim bićima i biljkama, nego u svim živim oblicima. Prema tome, jaje, iako simbolički predstavlja život u njegovim različitim fazama razvoja, još uvijek jeste velika neriješena zagonetka.

Amir Smajlbašić (29), diplomirani ekonomista iz Doboj-Istoka, na svojoj maloj farmi kokama nosiljama pušta sevdalinke ili narodnu muziku, u ovisnosti od toga šta se i njemu samom sluša. Vrlo rijetko uključuje radiostanice s prijenosima uživo ili dnevnim vijestima jer je primijetio da to na njih djeluje nepovoljno. I kad Amir ode pokupiti jaja, njih je mnogo više nego kad se dogodi da kokoške nose jaja u tišini, odnosno kada on nije na farmi. “Muziku im puštam zbog vanjskih pojava, šumova koji nastaju uslijed kretanja drugih životinja, padanja plodova s grana, grmljavine, kako ne bi doživljavale konstantne stresove, a onda pada nosivost. Primijetio sam, dakle, kako broj snesenih jaja pada tokom vremenskih nepogoda ili nekog praznika tokom kojeg se puca iz vatrenog oružja ili kad djeca bacaju petarde. A čuo sam od starijih i iskusnijih farmera da je to dobra ideja – puštati kokama muziku. Moje koke uglavnom slušaju narodnu muziku i sevdalinke, jer i sam slušam slično”, kaže Amir, koji se uzgojem koka nosilja bavi već 11 godina.

ROK-MUZIKA NAJEFEKTNIJA

U istraživačkom projektu naslovljenom Da li muzika utječe na nosivost kod koka nosilja? na istraživačkom sajmu u Kaliforniji Hazel Brown i Ari Lindsay došli su do rezultata da muzika (ipak) utječe na proizvodnju jaja. Svakodnevno su (od 8 do 16 sati, u periodu od jedne sedmice) kokoške izlagali trima različitim muzičkim žanrovima: klasičnoj muzici – Peta simfonija Mozarta, regeu – One love Bob Marleya i rok-muzici – Heartbreaker Led Zeppelina. Imali su dvije kontrolne sedmice, jednu prije i jednu poslije eksperimenta. Zaključci do kojih su došli pokazali su da je rok-muzika najefektnija (33 jaja u toku jedne sedmice), jer djeluje tako što koke nervira (ili izluđuje – što je u nekom smislu tipično za rok), dok kokoške ipak preferiraju klasičnu muziku (30 jaja), budući da klasični tonovi djeluju umirujuće, kao što je slučaj i s drugim životinjama, naprimjer na kravljim farmama ili u botaničkim baštama. Rege se, pak, pokazao kao loš izbor u procesu proizvodnje jaja (20 jaja u toku jedne sedmice).

Smajlbašić ističe da je ovo posao u kojem se može solidno zaraditi ako se poštuju zakoni proizvodnje jaja i uvjeta u kojima se nalaze koke nosilje: “Budući da ovaj posao radim duži niz godina, imam svoje mušterije koje su navikle na mene i imaju povjerenje u moje proizvode. Kao i u svakom poslu, mora se obratiti pažnja na svaki detalj, od prostorije u kojoj koke nosilje borave do školjki u koje se jaja sortiraju.”

Naša stvarnost preplavljena je neobjašnjivim i zbog toga zastrašujućim pojavama, stvarnost u kojoj na tajanstven način nestaju avioni, nastaju oluje i zemljotresi koji brišu cijele gradove, misteriozne bolesti koje preko noći odnesu desetine života, te su stoga “normalna” i pitanja koja često čujemo: Kuda ide ovaj svijet?; Je li pred nama kraj? Prostore u kojima živimo još ispunjavaju pojave koje nauka ne može objasniti, no budući da je čovjek u dugom historijskom periodu pokazivao veći interes za pojave koje su u vezi s njegovom egzistencijom i smislom ostavljanja traga u vremenu, tako se odnos prema zbivanjima izvan svemira vlastitog bitka još čini neobjašnjivim i aktualnim predmetom istraživanja.