fbpx

Kamo ide Zapadni Balkan: Bosna i Hercegovina u perspektivi Londonske konferencije

Velika Britanija bit će domaćin konferencije čije je otvaranje planirano za 10. juli u Londonu. Skupu će prisustvovati lideri zemalja Zapadnog Balkana i njihovi evropski partneri, u cilju jačanja sigurnosne politike, ekonomske stabilnosti i ohrabrivanja političke saradnje. Tim povodom, Centar za balkanske studije na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu objavio je naučno-istraživački projekt Bosna i Hercegovina i Berlinski proces: Analiza stanja ključnih procesa u BiH pred Londonsku konferenciju 2018

Piše: Muhidin MULALIĆ

Budući da javno mnijenje pomno prati pripreme za Londonsku konferenciju, koja bi mogla biti od izuzetne važnosti za budućnost Bosne i Hercegovine, Centar za balkanske studije na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu objavio je naučno-istraživački projekt Bosna i Hercegovina i Berlinski proces: Analiza stanja ključnih procesa u BiH pred Londonsku konferenciju 2018 (https://bsc.ius.edu.ba/content/publications). Ovaj istraživački projekt, kojeg potpisuju Admir Mulaosmanović, Mirsad Karić, Ahmed Kulanić, Emil Knezović, Almir Mustafić i Hamza Preljević, s izvrsnom organizacijskom strukturom, detaljnom analizom ključnih procesa, pitanja i tema, te konstruktivnim zaključcima i preporukama, značajan je doprinos Centra za balkanske studije u informiranju bosanskohercegovačke i evropske javnosti o stanju ključnih procesa pred Londonsku konferenciju.

Centar za balkanske studije i autori istraživačkog projekta pokazali su konstruktivan pristup akademske zajednice u razumijevanju ključnih političkih procesa, politika i aktivnosti u Bosni i Hercegovini. Njihove naučne analize prvenstveno su zasnovane na Berlinskom procesu, EU strategiji za Zapadni Balkan, Strategiji spoljne politike BiH, Izvještaju Velike Britanije o budućnosti Zapadnog Balkana i Reformskoj agendi. Bez ulaska u dugu i (is)pisanu historiju različitih postdejtonskih društveno-političkih događaja, autori su pogodili u srž fokusom na Berlinski proces. Dakle, napravili su intrigantnu i detaljnu analizu četverogodišnje implementacije Berlinskog procesa. Pored hronološke analize pet glavnih samita, agendi i aktivnosti, istraživački projekt artikulirao je fokus Berlinskog procesa na ekonomsku održivost, javnu upravu, razvoj infrastrukture, sigurnost i regionalnu saradnju.

POZICIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Osim što je postao transformativno sredstvo na Zapadnom Balkanu, Berlinski proces postao je postavljanjem konstruktivne agende i platforma za djelovanje političkih aktera, civilnog društva i mladih. Po mom mišljenju, u protekle četiri godine Berlinski proces znatno je utjecao na ekonomski rast i razvoj, strane direktne investicije, trgovinsku razmjenu, implementaciju infrastrukturnih projekata, kao i na razvoj komunikacija, transporta i energetike. Međutim, kreatori EU politike moraju napraviti korak ka konsenzusu o pristupu, postaviti konkretnije kratkoročne i dugoročne ciljeve, razviti sveobuhvatni pristup i promovirati ključne ciljeve na sistematičan i naučno-istraživački način.

Osim Berlinskog procesa, EU strategija za Zapadni Balkan veoma je bitna u pogledu vladavine prava, sigurnosti i migracija, socio-ekonomskog razvoja, komunikacija, energetske mreže i regionalne saradnje. EU strategija artikulirala je regionalnu saradnju, rješavanje graničnih sporova, rješavanje migracija, osnaživanje nezavisnog sudstva, poštovanje vladavine prava, borbu protiv organiziranog kriminala i podsticanje većeg procesa demokratizacije. Izvještaj Evropske komisije usvojen 6. februara 2018. godine ukazuje do koje su mjere zemlje Zapadnog Balkana ispunile ove ciljeve. Dakle, bitno je ustanoviti kako zemlje Zapadnog Balkana napreduju na polju pravosuđa, u suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala i u implementaciji regionalnih infrastrukturnih projekata. Ne treba isključiti ni kritičare koji drže da je EU strategija složena i zakašnjela. Pasivan pristup Evropske unije stvorio je vakuum koji su kompetentno iskoristili Rusija, Turska i Kina. Dakle, treba razmotriti pozitivnu i negativnu ulogu velikih i regionalnih sila na Zapadnom Balkanu. Odnosno, da li je EU (re)angažiranje na Zapadnom Balkanu isključivo vezano za pitanje sigurnosti i migracija? Kako Zapadni Balkan na putu ka EU i NATO može osigurati i ekonomski razvoj?

Ova i slična pitanja treba sagledati u okviru EU strategije i predstojeće Londonske konferencije. Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine koja je nedavno usvojena odličan je uvod za bosanskohercegovačke zvaničnike da se pozicioniraju na Londonskoj konferenciji. Ovaj dokument jasno definira vanjsku politiku, njene principe, institucionalni i pravni okvir i njene mehanizme. Stoga, koristeći ovaj dokument, bosanskohercegovački predstavnici mogu se konstruktivno pozicionirati na Londonskoj konferenciji. Njihova pasivna pozicija može biti znatno ojačana kroz implementaciju strategije bosanskohercegovačke vanjske politike koja ima za cilj osigurati sigurnost i stabilnost, unapređenje ekonomskog prosperiteta, zaštitu prava građana u inostranstvu, integraciju dijaspore, međunarodnu saradnju, regionalnu saradnju i promociju Bosne i Hercegovine.

STAJALIŠTE VELIKE BRITANIJE

Uprkos Brexitu, vidljiv je veći angažman Velike Britanije na Zapadnom Balkanu. Tome u prilog ide i izvještaj naslovljen UK i budućnost Zapadnog Balkana, kojeg je Posebni odbor za međunarodne odnose predstavio u Domu lordova kao važan dokument za Vladu Britanije uoči Londonske konferencije. Ovaj izvještaj pozicionira politiku i prioritete Velike Britanije prema Bosni i Hercegovini u pogledu Brexita i njegovog utjecaja na Zapadni Balkan, stabilnosti Zapadnog Balkana, evroatlantskih integracija, politike velikih sila i njihovih interesa i utjecaja na Zapadnom Balkanu, stanja Bosne i Hercegovine i sistema upravljanja, korupcije i organiziranog kriminala, trgovine i investicija, ekstremizma i antidemokratskog nacionalizma i migracija. Analiza izvještaja ukazuje da je Zapadni Balkan u sjeni devedesetih godina, da pati od političke nestabilnosti, međuetničkih sukoba i da je pod utjecajem Rusije, Turske, Kine i zemalja Bliskog Istoka. Ove zemlje, kroz infrastrukturne projekte, ograničene finansijske investicije, trgovinsku razmjenu, kulturne i religijske aktivnosti znatno utječu na EU i NATO put Bosne i Hercegovine. Da bi suzbila ovakav utjecaj, Velika Britanija promovirat će u narednom periodu sigurnost, stabilnost, proces demokratizacije, vladavinu prava i socio-ekonomski prosperitet. Kroz fokus na sigurnost i bezbjednost Velika Britanija spriječit će da Bosna i Hercegovina postane “neuspješna država” tako što će na predstojećem dnevnom redu u Londonu predložiti razvoj funkcionalnog sistema upravljanja kao ključni cilj. Ova zabrinutost izazvana je i zbog proruskih aktera u Bosni i Hercegovini, koji kontinuirano blokiraju i opstruiraju NATO aspiracije Bosne i Hercegovine.

Veoma je važna i analiza Reformske agende, ustavnih promjena i izmjene izbornog zakona pred Londonsku konferenciju. Ona mora odgovoriti na pitanje da li je postdejtonska teritorijalna, organizaciona i ustavna struktura Bosne i Hercegovine efikasna kako bi zadovoljila zahtjeve 21. stoljeća i da li nedostatak ustavnih reformi onemogućava napredak Bosne i Hercegovine ka EU i NATO-u. Analitičari s pravom tvrde da su Berlinski proces i Reformska agenda kroz isključiv fokus na društveno-ekonomske izazove dijelom doprinijeli da u Bosni i Hercegovini zavlada ustavna i izborna kriza. Da li je bilo mudro “pobjeći” od ustavnih izazova zbog neuspješnih pokušaja kroz Aprilski paket, Prudski sporazum i Butmirski paket? Dakle, Londonska konferencija morat će se suočiti i s izmjenama ustava i izbornog zakona, a učesnici konferencije imaju priliku s tim u vezi razviti strateški plan.

Londonska konferencija bit će prilika da lokalni i međunarodni akteri iskoriste EU proces i regionalnu saradnju kako bi osigurali sigurnost i stabilnost na Zapadnom Balkanu.

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI