Da je čovjeku barem dva-tri mjeseca godišnjeg odmora pa da se nagleda i nasluša, istraži brojne apsurde s kojima živimo, uvjeren sam da bi se bez posebnih teškoća iznjedrio rukopis sličan glasovitom djelu Ericha Fromma pod nazivom Anatomija ljudske destruktivnosti. Čini se da su “obični” ljudi u tim demonstracijama apsurda još revnosniji, bolje rečeno nekako transparentniji