Tamo neke 1990. godine kod nas se na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu desio crnac. Jednostavno se pojavio na večernjem aktu, sjeo među nas i počeo crtati. Siguran sam da je bilo onih koji su prvi put uživo vidjeli nekog ko je tako izgledao. Taib, Sudanac, bio je tih i sramežljiv, lakovjeran i prostodušan. Bilo ga je stid obraćati se djevojkama. Bio je nespretan i nesnalažljiv, ali se na neki čudan način uklopio i brzo postao omiljen i zabavan
, konačno su ga iznapijali i od tada ga je bilo teško vidjeti trijeznog. A onda je izbio rat i više ga nikad nisam vidio. Od njegovog cimera Osmana Tahe čuo sam da je završio u Italiji. Neko od raje rekao mi je poslije da je ondje umro kao alkoholičar, što nije mogao sa sigurnošću potvrditi.</p>
<p>Vraćajući se s posla, nabasah u podzemnoj na nekog bijelca koji je svirao gitaru sjedeći na praznoj gajbi za mlijeko. Stavio je ispred sebe šešir za lovu. Svirao je neki crnački bluz prilično loše i, za razliku od “obojenih” momaka koji su jutros svirali Mozarta, na sebi je nosio fensi odjeću. Lupao je po “Martin” gitari koja košta nekoliko hiljada dolara. Iz ne znam kojeg razloga, prisjetih se TV emisije u kojoj su neki teoretičari dokazivali da su svi najpoznatiji bijeli muzičari pedesetih i šezdesetih doslovno krali crnačku i latino‑muziku. Znači, nije tu bilo “utjecaja” ili “inspiracije”, već je u pitanju bila najobičnija pljačka. Tek nedavno (kako rekoše u emisiji) počeli su s tim u vezi raditi sudovi i pljuštati tužbe, pa su odjednom autorska prava promijenila ruke i solidne sume novca prešle su u “vansudskim nagodbama” iz ruku “velikana muzike” u džepove “nepoznatih” muzičara. “Lopovi”, čijim se hitovima i dalje divimo, zgrabili su svu slavu i pare.</p>
<p>Momke koji su svirali Mozarta više nikad nisam vidio ni čuo, a tako bih im rado ubacio koji dolar u kutiju za cipele.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Dok se još vjerovalo da će s prvim januarom svijet postati boljiSljedeći članak
Lova, uglavnom, završi u tuđim džepovima
PROČITAJTE I...
Kad se traži – svašta se nađe
Tu su i očeva pisma. Pita me šta da radi s mojim stvarima koje su ostale u Sarajevu, sa starim oštećenim skulpturama i kako ih popraviti. Tu je i izvještaj o njegovoj operaciji. Poslao je gomilu slika iz njegove mladosti, iz FIS-a, s rukometnih i košarkaških utakmica, duela Prve i Druge gimnazije, ribolova na Ramskom jezeru, linkove za gomilu videomaterijala snimljenog za vrijeme rata u Fočanskoj ulici
Sito-štampa kod Fike
Od zarađenih para kupio sam “Čajavec”, pojačalo za buduće nastupe “Siktera” i “Sing-Singa”. Znao sam navratiti ponekad da vidim kako ide štampa, da maznem neki kolor-film iz frižidera zaostao iza Olimpijade, da pomognem na sat-dva jer nisam ništa imao raditi taj dan. Nije prošlo mnogo vremena, a Olimpijski muzej zapaljen je granatama i izgorio je do temelja