Osim što je kafić ispunjen do posljednjeg mjesta s ozračjem koji apsolutno ne podsjeća na rat, centralna pjesma koju Sarajlije uglas pjevaju te 1995. godine jeste Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona.
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.