Baš ću zato ovdje reći direktno i jasno – umjesto kompleksne skraćenice BCHS (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski), za jezik naroda Bosne i Hercegovine ovdje predlažem jednu malo jednostavniju: BBBB
. Ha? – Čovječe, koja kombinacija…</p>
<p>Šta su plodovi ovih kombinatornih imaginacija? Ma, različite mutacije i permutacije, pa tako, eto, već sve češće možemo čuti i vidjeti onaj naš ko iz čarobnog štapića spasonosni jezički hibrid, njegovo visočanstvo: <em>BHS jezik</em>. I što bi jednostavno, prirodno i realno, kad može irealno, komplicirano i kompleksno? Ovo ima i na univerzitetskom nivou kao predmet na fakultetima? Ima, u pravu ste. Ja svojim očima gled’o, iako sve hoću da se okanim ćorava posla.</p>
<p>I dokle sve to ide, ne možete ni da zamislite. Ma, svojim očima vjerov’o nisam: <em>BHS, English, srpski</em>; <em>BHS, hrvatski, English</em>; <em>English, hrvatski, srpski</em>; odnosno: <em>BHS; hrvatski, srpski, English</em> – kod naših službenih pravnih lica daje vam se na izbor!!! Ha-ha, bujrum(te)! Znate šta je s nazivom <em>bosanski</em>? – Ima ga samo ako ste u ovom <em>English. </em>Ne zezam se.</p>
<p>A čujem tako u školama u Kantonu Sarajevo, ako hoćete da vam dijete uči bosanski, na prvom roditeljskom idete u stranu pa morate popunjavati neke posebne papire i prolaziti neke posebne procedure, dok vam po redovnoj proceduri djetetu upisuju ovo troglavo. I oni što to prihvate kažu vam da nisu oni ti koji se prave Englezi.</p>
<p>Pa, ako ćemo realno, onda je samo BCHS. I to ako ćemo se baviti kombinacijama, i samo tad.</p>
<p>A, to kažete Crnogorci nisu konstitutivni? Ili, nema ih u Daytonu? Ha, baš se i ja sve nešto koprcam i klackam – kako bi bilo naknadno omogućiti Crnoj Gori da se i ona podapiše na Daytonski? To bi bar bila vjernija slika realnosti. Bez ikakve imaginacije. I još nešto. Pa, kako vas nije stid? Vama su do jučer precrtavali vaše slavno B, a vi biste sad k'o bez duše protjerali iz vaše skraćenice ovo lijepo mjesecoliko C?</p>
<p>Jer, kada u ovom četveroznamenkastom bosanskom kompleksnom broju njegov realni dio teži nuli (ili ako mu ovo bosansko B ugrozite do neprepoznavanja), zna se šta bi moglo da vam preostane. Rekoh li ja iracionalizam?</p>
<p>Baš ću zato ovdje reći direktno i jasno – umjesto kompleksne skraćenice BCHS (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski), za jezik naroda Bosne i Hercegovine ovdje predlažem jednu malo jednostavniju: BBBB.</p>
<p>Znam da neki vole dva, neki tri (prsta, pardon, slova), ali budimo tolerantni pa uzmimo u obzir one što vole broj jedan. Kada saberemo dva i jedan, eto ga tri, pa onda tri i jedan – i eto ti ga de: BBBB.</p>
<p>U skraćenici BBBB nema komplikacija oko toga hoće li biti nekadašnje HS, ili SH, hoće li biti BCHS ili BSHC danas, a imaginarni dio ove kompleksne skraćenice izrazito teži nuli i njen se realni dio tako samo umnogostručuje, potvrđujući samoga sebe. Sad bi odmahivali na sve četiri svijeta strane, i rekli:</p>
<p><em>To što je iz uma sišlo uspravnim putem, kako svjedoče melek s desne i melek s lijeve strane, u utrobu, jeste Božija Riječ…</em>!</p>
<p>Ili, da se pod bosanski prečetverimo, pa da sve ovo dobro prožvačemo i slasno progutamo?</p>
<p>A ko će progutati BBBB i šta je BBBB?</p>
<p>Ja govorim o bošnjanskom, bošnjačkom i bosanskom narodu. Eto vam ga tri ako hoćete tri. Konstitutivno, da konstitutivnije ne može bit. I tu je još jedno B ako bude koji novi kolač. Metnut ću ga na prvo mjesto u skraćenici, obećavam!</p>
<p>Evo, to vam je jezik Bošnjana, jezik Bošnjaka, jezik Bosanaca, i na kraju, prosto jednostavno: babin jezik.</p>
<p>A, ako se, ne daj Bože, u međuvremenu koje B izgubi, opet će jedno B sigurno ostati stameno i svako će u to jedno B gledati k'o u svoje najdraže i najmilije. I biti zadovoljan i sretan s onim što ima.</p>
<p>I, rekoh li ja jezik národa ili jezik nárōdā?</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
HVALA NA KAHVISljedeći članak
IZDAJICE RODA SVOGAPROČITAJTE I...
U Srbiji srpski, u Hrvatskoj hrvatski, u Sarajevu zajednički
“Alija Isaković se, u najkraćem, zalaže za bosansku varijantu, i to na istoj onoj razini na kojoj se govori o hrvatskoj, odnosno srpskoj varijanti, protivi se tome da se govori o nekakvoj podvarijanti, međuvarijanti, “miješanoj” varijanti i sl. Da je to opravdano, pokazuje Isaković analizom bosanskog leksika. Naime, u Bosni i Hercegovini ne upotrebljavaju se mnoge riječi koje su specifične za srpsku (npr. hartija, dockan, šargarepa, sanduče, vaseljena, sem i sl.) odnosno za hrvatsku varijantu (npr. tvrtka, kazalište, tajnik, tjedan, sveudilj, vlak, krajobraz, skladba, a pogotovo to vrijedi za onaj dio leksika koji bi se, bez i kakve zle namjere, mogao nazvati 'ladanizmima', npr. opisanik, utjecatelj, uradak, razradba, procjemba, služnik itd.)”
UNITARNI JEZIK
Uvijek kad je bilo Bošnjana, Bošnjaka i Bosne, bilo je i bosanskog jezika. Pazite, samo u doba osmanske Bosne u našoj Banjoj Luci u jednom trenutku (šk. 1867/68.) više od 1.000 djece u školi je učilo bosanski jezik, a, recimo, u Livnu približno 400, dok u drugim našim gradovima ovaj broj premašuje nekoliko hiljada (npr., u Sarajevu više od 2.000, u Tuzli više od 4.000). Ako, pak, provjerimo koliki su ovi brojevi danas, nećemo se mnogo iznenaditi. I u Livnu, i u Banjoj Luci, to je nula, ili, kako bi matematičari to mogli reći, taj broj teži nuli