Ali, šta ćemo s bosanskim školstvom i bosanskim planom i programom nastave u (bosanskoj) Federaciji? Hitno pitati za odgovornost nadležne kantonalne institucije i kantonalne ministre obrazovanja
, jednoj hrvatskoj (državljana Hrvatske) i jednoj bosanskohercegovačkoj (zastavi bosanskih Bošnjaka, bosanskih Hrvata, bosanskih Srba i ostalih).</p>
<p>A, šta će nam tri zastave? Hajmo, ljudi, sad svi za-jedno: “Jedna za sve!”</p>
<p>Ali, ne, ne – moraju tri. K’o biva, ionako je jasno svakom da ovi drugi izgleda i nisu za BiH.</p>
<p>Što se mene tiče, ja sam za ZA. Dakle, ja BIH da budem u ovo BiH, ja nisam u NE BiH.</p>
<p>Istom zavičajno-zastavičastom zgodom sjetim se na jednoj strani velike podvale kako zastava s ljiljanima ne može biti državna. Onda se s tim u vezi nametnula potreba, a time i “prirodno” pravo, na prihvatanje postojanja još dviju “konkurentskih” zastava? Da bi se na kraju iskonstruirala četvrta, jedna za sve? Jedino što su samo jedni izgleda najviše jeli Ikar, što je nevidljivim centrifugalnim silama imalo za posljedicu da se ova četvrta pretvori u onu prvu. I onda sve ispočetka i nanovo.</p>
<p>Sjetim se na drugoj strani i međunarodnog priznanja obnove bosanskohercegovačke državnosti upravo preko naše slavne zastave s ljiljanima. Ali i krvave odbrane države koju ona predstavlja.</p>
<p>Pa, kako će neko ko je protiv države, ko je napada, ko joj krv prolijeva, biti ujedno i za državu?</p>
<p>Ili je, pak, svako za svoju (posebnu) državu, ustvari, svako za svoju zemlju? Aaa, svi u svojoj zemlji? Možda istoj onoj što ju je spominjao krivousni mister F. kad je tražio to što je tražio. Inače će da nam piju krv. Piju ili prolijevaju, u ovom slučaju svejedno.</p>
<p>Helem, dok je u Mostaru ovog proljeća održavana manifestacija “Susreti bosnista”, bilo je u nekoliko navrata najavljivano da će se na prigodnoj tribini “Status bosanskog jezika u bh. školstvu” (gdje, naravno, nije riječ samo o jeziku niti o pukom imenovanju jezika, nego o cijelom sadržaju i programu obrazovanja, što uključuje i pravo na svoj maternji jezik, u svojoj državi, ne) osim o Konjević-Polju, Vrbanjcima i drugim mjestima u bh. entitetu RS-a, kod pitanja statusa maternjeg jezika u BiH govoriti i o Brčkom, i o Livnu, ali i o Stocu, Čapljini, Gornjem Vakufu, Mostaru, a posebno o Jajcu! I govorilo se, ali ne direktno, već samo poredbeno, kontekstualno, simbolično i pomalo sporadično. Drukčije, naravno, nije ni moglo. U protivnom bi nam trebao kongres na sličnu temu, a bit će da je i ono što smo čuli ionako bilo “previše za jednu noć”. A pametnom, eto, kažu, i jedna dosta. A, ako ništa, u Jajcu je najviše bosanskog od ovih mjesta u kojima bosanskog nema?!</p>
<p>Ali, šta ćemo s bosanskim školstvom i bosanskim planom i programom nastave u (bosanskoj) Federaciji? Hitno pitati za odgovornost nadležne kantonalne institucije i kantonalne ministre obrazovanja. Zato pozdravljam namjere srednjobosanskih kantonalnih zastupnika da u srce Bosne vrate ono bosansko. U tome barem nema ništa nadnaravno. Ali, zašto su te namjere neostvarene? (Ili da im pišemo plus jer su imali nijet?)</p>
<p>Koga da pitamo?</p>
<p>Nego, nemojte pitati lingviste i nemojte se plekati u poslove nadležnih institucija vlasti. Tu su naša dobra djeca. I tu su međunarodne institucije kao “mehlem za sve”, a posebno “mehlem za oči”. Pa, mažite koliko vas volja. I, ne morate iskati recept. Recept je jednostavan: Pitajte djecu! Pȉtājte, pȉtājte! Neće li djeca tako već jednom da narastu. Povratkom u budućnost. Budućnost koja će nam, a posebno nostalgičnim za različite U-spojeve, npr. YU ili AU, u zamjenu donijeti EU. Sve će onda drugi da vam rješava!</p>
<p>Na odluku o vraćanju bosanskog u obrazovni sistem neka jajačka djeca odreagirala su protestom. Ha? U Jajcu sigurno nisu čista posla. Nešto tu smrdi. Nezdravo je i mutno to mlado jajačko sjeme smutnje.</p>
<p>Ali, bit će da je ovdje samo pitanje “ko brže pliva” jer nemoguće je da u Jajcu nema i još koja mala pametna glava koja će doći do izražaja i dati svoj zdravi plod. No, još joj samo treba dobra veza. S maticom/materom/matericom. Pa makar to bila i “materica bošnjačkog naroda”. Ta, nije džaba jezik <em>maternji</em>. A Boga mi i bábin. Jedan za sve. I da, morali bi biti plodni dani.</p>
<p>P.S. Sjetih se ovdje vica, kojeg nam je u dokolici ispričao srednjoškolski profesor fizike, o tome kako su na nekom gradilištu radnici shvatili da nedostaje velika željezna šina i na pitanje o tome dobili odgovor da su “zločin” počinila “neka djeca”, a na potpitanje kako će djeca odnijeti tako tešku šinu, odgovor: “Ma, šta znaju djeca šta je 500 kila!”</p>
<p>“Šta znaju djeca šta su zastave?”, pričat će neki novi profesor geografije.</p>
<p>P.P.S. Ne dajte da vas u zdrav mozak! Čuvajte zdravlje!</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Dario, Irena i jaPROČITAJTE I...
U Srbiji srpski, u Hrvatskoj hrvatski, u Sarajevu zajednički
“Alija Isaković se, u najkraćem, zalaže za bosansku varijantu, i to na istoj onoj razini na kojoj se govori o hrvatskoj, odnosno srpskoj varijanti, protivi se tome da se govori o nekakvoj podvarijanti, međuvarijanti, “miješanoj” varijanti i sl. Da je to opravdano, pokazuje Isaković analizom bosanskog leksika. Naime, u Bosni i Hercegovini ne upotrebljavaju se mnoge riječi koje su specifične za srpsku (npr. hartija, dockan, šargarepa, sanduče, vaseljena, sem i sl.) odnosno za hrvatsku varijantu (npr. tvrtka, kazalište, tajnik, tjedan, sveudilj, vlak, krajobraz, skladba, a pogotovo to vrijedi za onaj dio leksika koji bi se, bez i kakve zle namjere, mogao nazvati 'ladanizmima', npr. opisanik, utjecatelj, uradak, razradba, procjemba, služnik itd.)”
UNITARNI JEZIK
Uvijek kad je bilo Bošnjana, Bošnjaka i Bosne, bilo je i bosanskog jezika. Pazite, samo u doba osmanske Bosne u našoj Banjoj Luci u jednom trenutku (šk. 1867/68.) više od 1.000 djece u školi je učilo bosanski jezik, a, recimo, u Livnu približno 400, dok u drugim našim gradovima ovaj broj premašuje nekoliko hiljada (npr., u Sarajevu više od 2.000, u Tuzli više od 4.000). Ako, pak, provjerimo koliki su ovi brojevi danas, nećemo se mnogo iznenaditi. I u Livnu, i u Banjoj Luci, to je nula, ili, kako bi matematičari to mogli reći, taj broj teži nuli