“Ovaj je čitava budala. Kakav delegat, majko mila”, veli A. nakon odgledanog priloga. “Nije on budala. On je paradigma. Ovakvi nam kroje gaće”
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p><strong>Piše: Sadik IBRAHIMOVIĆ</strong></p>
<p>Gledam vijesti na jednoj od lokalnih televizija. Prilozi su uglavnom o vremenskim nepogodama, odronima, poplavama i materijalnim štetama u okolnim općinama. Gledam, slušam i čudom se čudim.</p>
<p>– I jezero Modrac, najveća vještačka hidroakumulacija u našoj zemlji, prema posljednjim neslužbenim informacijama, dostiglo je tačku preliva. Na licu mjesta je kolega <em>taj i taj</em> koji će nas podrobnije izvijestiti o tome ima li razloga za zabrinutost i eventualnu evakuaciju stanovništva. Kolega, ima li razloga za zabrinutost?</p>
<p>– Dobro veče, poštovani gledatelji! Kao što vidite, na brani smo jezera Modrac u društvu s gospodinom <em>tim i tim</em>, pa, gospodine <em>taj i taj</em>, recite nam kakvo je trenutno stanje, da li je hidroakumulacija dostigla tačku preliva i imaju li građani Lukavca, Tuzle, Živinica i drugih općina razloga za zabrinutost?</p>
<p>– Dobro veče! Sve službe su maksimalno angažirane, hidroakumulacija nije dostigla tačku preliva, a i kiša je prestala padati, što nam ide na ruku, tako da razloga za zabrinutost nema.</p>
<p>– Dakle, građani mogu mirno spavati?!</p>
<p>– Mogu.</p>
<p>– A ako kiša noćas bude padala?! Da li će tada građani imati razloga za zabrinutost?</p>
<p>– Već sam rekao da poduzimamo sve preventivne mjere, a u slučaju eventualnih obilnijih padavina imamo i načine i tehničke mogućnosti da spriječimo prelivanje brane. U najkraćem, držimo situaciju pod kontrolom.</p>
<p>– Dakle, Vi tvrdite da razloga za zabrinutost nema?!</p>
<p>– Upravo tako.</p>
<p>– A mislite li da bi građani ipak trebali poduzeti preventivne mjere?</p>
<p>– Možete li biti određeniji?</p>
<p>– Pa, u slučaju obilnijih padavina u narednim danima, imaju li građani razloga za zabrinutost od mogućeg prelivanja hidroakumulacije?</p>
<p>– Kao što sam rekao, imamo i načine i tehničke mogućnosti za prevenciju takve situacije.</p>
<p>– I da zaključimo ovaj razgovor. Po Vama, dakle, razloga za zabrinutost nema?!</p>
<p>– Nema – jedva procijedi vidno iznervirani <em>taj i taj</em>.</p>
<p>– Eto, poštovani gledatelji, kao što ste mogli čuti, razloga za zabrinutost nema, a ne morate poduzimati ni preventivne mjere, jer, kako je izjavio naš sagovornik, do prelivanja brane neće doći. I još nešto za kraj ovog javljanja. Vani je jako hladno, pa je moja preporuka da se svi oni koji namjeravaju izlaziti večeras obuku toplo i slojevito i da izbjegavaju mjesta masovnih okupljanja budući da su viroze jako aktivne. Studio?</p>
<p> </p>
<p>– Ovaj je čitava budala. Kakav delegat, majko mila – veli A. nakon odgledanog priloga.</p>
<p>– Nije on budala. On je paradigma. Ovakvi nam kroje gaće.</p>
<p>– Može se i tako reći.</p>
<p>– Da gasim ove ahmake – opet će A.</p>
<p>– Gasi. I pristavi vodu za kahvu, onu našu, šutljivu. Poslije ovakvog lika, zauhar je odšutjeti malo i uščuvati jezik i živce.</p>
<p>– Evo, ide.</p>
<ol>
<li>ode u kuhinju, ja, opet nakon višednevne apstinencije, slab, iscrpljen i neoporavljen, uslijed “jako aktivnih viroza” koje su me doslovno pregazile, palim cigaretu i odmah je gasim. Gorka je i smrdljiva. Ustajem, otvaram prozor i duboko udišem reski i vlagom prezasićeni zrak. Greška. Upaljeni sinusi i grlo odmah proradiše i spopade me težak kašalj. Ipak, smirujem se.</li>
</ol>
<p>– Pušio si? – pita A. dok ulazi u sobu noseći kahvu i limunadu bez šećera za mene.</p>
<p>– Pokušao, pa ne ide.</p>
<p>– I nemoj.</p>
<p>– Šta misliš, imamo li razloga za zabrinutost? – A. će kroz smiješak.</p>
<p>– Ne znam. Sve dok smo zadovoljni i zahvalni na onome što nam život daje, valjda nemamo.</p>
<p>– Eh, ako je tako, hajde da živimo ono što nam život daje. I pride, da odšutimo sve budalaštine koje nam čuče pod jezikom.</p>
<p>– Može.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Pijemo čaj, šutimo kao dva brodolomnikaSljedeći članak
Umoran od ljudi, praznih i beskorisnih pričaPROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
PRVI I POSLJEDNJI SUSRET S NEDŽADOM IBRIŠIMOVIĆEM
Nakon što je Nedžad, ne bez napora i svako malo brišući znojno čelo, pročitao pitko i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, red je došao na promotore, ali, premda obojica više no kompetentni, opet nažalost i na opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o samoj knjizi nisu rekli gotovo ništa. Nedžad je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave netremice gledao u imaginarnu tačku, komešanje i šaputanje u publici bivalo je sve jače