The Conjuring 2, režija: James Wan, uloge: Vera Farmiga, Patrick Wilson, Frances O'Connor, Madison Wolfe, Simon McBurney, Franka Potente, 2016. godina, budžet: 40 milona US$, zarada: 126 miliona US$ (11. juni 2016. godine)
 snimljen je daleke 1896. godine u Francuskoj, a djelo je velikana francuskog nijemog filma Georgesa Meliesa. Ipak, ovo ostvarenje, kao nagovještaj vampirskog žanra, poput većine filmova tog vremena (<em>Frankenstein</em>, <em>Kabinet doktora Caligarija</em>, <em>Nosferatu </em>itd.), nema mnogo sličnosti s onim što horor predstavlja danas. S vremenom su se prestali snimati dobri horori, a publika je zahtijevala mnogo veću dozu straha od one koju su nudile krvave lutke ili vanzemaljska “čudovišta”. Jedino logično rješenje bilo je spajanje moguće stvarnosti i dobrog starog žanra jer je poznato da se najveća doza straha postiže rekonstrukcijom činjenice, lažne ili istinite, potpuno je svejedno.</p>
<p>Jedan od prvih uspješnih primjera ovoga spoja bio je <em>Teksaški masakr motornom pilom</em> (engl. <em>The Texas Chainsaw Massacre</em>) iz 1974. godine, koji počinje s dokumentarnim dijelom filma u kojem se izlaže ishod stravičnog pokolja kao novinarski izvještaj iz crne hronike.</p>
<p>Ostvarenje koje zasigurno najuvjerljivije kombinira stvarnost i horor jeste <em>Projekt: Vještica iz Blaira</em> (engl. <em>The Blair Witch Project</em>, 1999). Film je snimljen s 30.000 dolara, a samo na američkom tržištu zaradio je preko 140 miliona, što ga je učinilo jednim od najkomercijalnijih ostvarenja svih vremena. Kao nezavisni film, <em>Projekt </em>je nagrađen na Cannes Film Festivalu te izabran u “Top 10 Sundance hitova”. Troje mladih filmaša dolaze u šumu Black Hills kako bi snimili dokumentarni film o lokalnoj legendi o vještici iz Blaira. “Naoružani” s dvjema kamerama, s vremenom gube početni entuzijazam shvativši da su se izgubili i da povratka kući nema, a ispred njihovih kamera počinju se dešavati najjezovitije stvari koje možemo zamisliti. Godinu poslije, pronađen je njihov snimljeni materijal.</p>
<p>Kao sadržaj iz stvarnosti koji Hollywood redovno pretvara u skupocjene horor‑blockbustere jeste “istjerivanje đavola”, kao nešto čime se bavila kršćanska crkva. Još od kultnog filmskog klasika i jednog od najboljih ostvarenja žanra – <em>Istjerivača đavola</em> (engl. <em>Exorcist</em>, 1973) Williama Friedkina – đavolsko opsjedanje ljudskog tijela najpopularnija je podloga za hollywoodske scenariste, ali i najprimamljivija horor‑priča za publiku.</p>
<p><a href=)

Za razliku od, recimo, ostvarenja Projekt: Vještica iz Blaira, koje nastaje tu pred našim očima i u kojem ne postoji tjelesni prikaz onoga što proganja naše junake, već je “ono” racionalna reakcija na mračnu historiju mjesta, Prizivanja 2 u cijelosti su zasnovana na vizualnim efektima i računarskom kreiranju jezovitih likova. Takav postupak, svojstven većini današnjih hollywoodskih filmova, gledaoca pretjerano udaljava od povezivanja s istinitošću stvarnih događaja na kojima je film zasnovan, uporno mu naglašavajući da sudjeluje u fikcionalnoj videoigrici sa stravičnim likovima zelenih očiju i dugih pandži. S druge strane, protagonistima Vještice iz Blaira u šumi se ne desi ništa što već nisu čuli od mještana Burkittsvillea tokom intervjua s početka filma, a koji su stvorili legendu o “Vještici iz Blaira” koja otima i ubija malu djecu. Konačni rezultat bio je film koji je, uz pomoć minimalističkih rješenja, uspio prezentirati mračnu stranu ljudske prirode, za razliku od većine horor‑blockbustera u kojima se to ne postiže uprkos beskonačnoj moći specijalnih efekata.
Uporedimo li Prizivanja s ostvarenjem Istjerivač đavola, dolazimo do zaključka da vizualna neuvjerljivost nije njegov jedini problem. Za razliku od jednostavne priče u filmu Williama Friedkina (svećenik pokušava istjerati đavola iz tijela djevojčice), u kojem također imamo mnoštvo specijalnih efekata, scenaristi nastavka Prizivanja Carey Hayes i Chad Hayes te režiser James Wan, prevodeći ih za širu publiku, dodatno kompliciraju i “bildaju” već usložena svjedočanstva iz stvarnosti. Film obiluje dugim scenama u kojima se konstantno gradi napetost, a koje često završavaju vriskom, naglim pomicanjem predmeta ili ukazivanjem stravičnog zlog lica (čest hollywoodski postupak), što cjelokupni narativ dodatno razvodnjava i zamagljuje fokus s jedne nevjerovatne i istinite priče.
Prizivanja 2 poslužit će kao još jedan dokaz moći Hollywooda da uništi zanimljivu priču, ali i kao primjer postepenog izumiranja autorskog američkog horora. Zbog svega ovoga, umjesto odlaska u kino i gledanja raznih novih prizivanja, svakako preporučujemo kućnu verziju “horror nighta” i podsjećanje na najreprezentativnija djela ovoga filmskog žanra (spomenuta u tekstu) od kojih se istinski ledi krv u žilama.
Prethodni članak
Bužim: Put u središte bošnjačkog društvaSljedeći članak
Asmir Kujović: „Nema romantike u ratnim sjećanjima”PROČITAJTE I...
UZ 31. GODIŠNJICU SMRTI ĆAMILA SIJARIĆA
Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.
Univerzalni rječnik čuda Almina Kaplana: RASKOŠNE POETSKE SLIKE
Almin Kaplan, Bukara, “Planjax”, Tešanj, 2018.