Poluprazne tribine bile su slika ozbiljne ekonomske krize kroz koju zemlja prolazi. I to unatoč činjenici da su ulaznice za utakmicu prodavane za 5.000 libanskih funti (tri eura), što je manje od cijene šolje kamilice u centru Bejruta.
 i El-Ansara (Pobjede). Na terenu se tada ne suočavaju samo 22 igrača. To je sudar dijelova libanskog društva.</p>
<p>Sportsko rivalstvo nastalo 1990-ih postalo je suviše ozbiljno kada je 2005. napadom automobila‑bombe okončan život bivšeg premijera Rafica Haririja. Atentat je podijelio libanski politički spektar i muslimane u dva bloka: jedan sunitski, čije je najvidljivije lice Saad Hariri, sin i sadašnji premijer, drugi je šiitski, gdje je najčešće na fotografijama Hasan Nasrala, vođa “Hezbollaha”.</p>
<p>Na Nejmeh se gleda kao na šiitski tim čiji navijači dolaze uglavnom iz Dahieja, južne periferije Bejruta, a El-Ansar je sunitski tim čiji sljedbenici također potječu iz predgrađa Bejruta, iz Jadide. U svakom političko-konfesionalnom sukobu političari nađu mjesta za navijače, a kuriozitet je da su u godinama najveće napetosti u Bejrutu igrači igrali pred praznim tribinama, uz direktan televizijski prijenos kako bi se izbjegli sukobi.</p>
<p>Prošlog petka odigrana je željno iščekivana utakmica između Nejmeha i El-Ansara, a prisustvovalo joj je samo nekoliko stotina navijača. Poluprazne tribine bile su slika ozbiljne ekonomske krize kroz koju zemlja prolazi. I to unatoč činjenici da su ulaznice za utakmicu prodavane za 5.000 libanskih funti (tri eura), što je manje od cijene šolje kamilice u centru Bejruta.</p>
<p>A u Libanu je odlazak na utakmicu i navijanje za svoju momčad važna stvar za sve odrasle u prenapučenim gradskim kvartovima. Nakon što je sudac odsvirao kraj utakmice, Nejmeh je proslavio pobjedu od jednog gola razlike. Na tribinama su slavili navijači koji su na sebi imali maske pljačkaša iz tamo popularne serije <em>La casa de papel</em>. Sukoba nije bilo jer su trenutno skoro svi na tržištu rada i čekaju posao.</p>
<p>Na kraju, više nego o utakmici pričalo se o četverici navijača El-Ansara koji su tog dana pješačili 40 kilometara od Sidona od Bejruta i uspjeli se ušuljati na stadion jer nisu mogli platiti tri eura za kartu i još dva eura, koliko košta putovanje autobusom.</p>
<p><strong> </strong></p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA