Badžija ima i danas, žive tu, u našem okruženju

“Hazreti Alija, za kojeg Pejgamber, a. s., kaže: ‘Ja sam grad znanja, a Alija je njegova kapija’, tražio je ponekad odgovor od hazreti Fatime, a za njena tumačenja Muhammed, a. s., govorio je da su cvjetovi stabla Nubuvveta. Imam Šafi'i često se savjetovao sa Sejjidom Nefisom. Šejhul-ekber Ibn Arebi imao je Fatimu bint el-Musennu od Cordobe, koja je bila njegov duhovni učitelj, šejh i duhovna majka. Hasan el-Basri bio je savremenik Rabije Adevijje, bez čijeg prisustva nije počinjao džumansku hutbu”

 

Razgovarao: Hamza RIDŽAL

Sabina Voloder-Strinić rodila se 1971. godine u Duisburgu (Njemačka). Odrastala je u Čapljini, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Iskustvo urednice omladinskog programa na lokalnom radiju u Čapljini doprinijelo je njenoj odluci da upiše Odsjek žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. S početkom Agresija na Bosnu i Hercegovinu Sabina prekida studije i vraća svojoj porodici, te se kao ratni novinar angažira u širenju istine o ratu u Bosni i Hercegovini kroz različite medije. Protjerana sa svog ognjišta, odlazi u Njemačku 1993. godine, gdje postaje saradnica političkog magazina Ljiljan. U Rim seli 1995. godine, odakle piše za islamske informativne novine Preporod. Dolaskom u Sarajevo 1997. godine angažira se kao radionovinarka i urednica s akcentom na pitanje afirmacije žene muslimanke. Od 2003. godine radi kao novinarka i član redakcije časopisa za historijsko naslijeđe, tesavvuf i kulturu Kelamu'l Šifa. Za Stav govori o svojoj knjizi Badžije, pobožnim ženama koje su obilježile historiju islama, o istraživanju našeg kulturno-historijskog i duhovnog naslijeđa, o ulozi tesavvufa u našoj tradiciji i poticaju koji on može dati vlastitom duhovnom razvoju.

STAV: Napisali ste izuzetno vrijednu i poticajnu istraživačku knjigu Badžije – pobožne muslimanke. Otkud ideja da se bavite ovom temom? Koliko je bilo teško napraviti jednu takvu knjigu?

STRINIĆ-VOLODER: Baveći se istraživačkim novinarstvom kroz časopis za historijsko naslijeđe, tesavvuf i kulturu Kelamu'l Šifa, obrađivala sam, pored ostalog, i teme kao što su žena i duhovnost, žena u historiji islama, žena i tesavvuf i slično. Da bih mogla napisala takvu vrstu tekstova, iščitavala sam stranu literaturu, prevodila i pravila kompozicije u vlastitom aranžmanu. Jednom je moj suprug, zatekavši me u kućnoj kancelariji, upitao šta radim. Odgovorila sam mu da pišem tekst, prevodim i da ne znam šta da odaberem jer imam more materijala. Kaže on meni: “Pa sakupljaj, možeš jednog dana i knjigu izdati.” Odgovorila sam mu da za knjigu treba mnogo više, na što mi je on odgovorio da imam već pola knjige. Tako je to počelo i, kada pogledam unazad, mogu izbrojati pet godina, koliko je vremena bilo potrebno da bi se materijal za knjigu prikupio, iščitao, sačekao ocjenu recenzenata, prelamao i odštampao. U početku nije bilo teško jer nisam razmišljala o knjizi, a kada je knjiga postala cilj, onda je postalo teško jer je došla i odgovornost. Pisala sam o velikim ženama, o našim časnim majkama, o ženama učiteljicama o kojima nikad niko do sada nije pisao na ovakav način. Iako je knjiga zaživjela u našoj porodici, nikome nismo pričali o tome. Onda sam zatražila pomoć od prof. dr. Ćazima Hadžimejlića, doc. dr. Elvira Musića, dr. Amine Šiljak-Jesenković, hafiza Mehmeda Karahodžića i odjednom je nastupilo olakšanje jer sam dobila njihovu nesebičnu podršku. Ne mogu reći da je bilo teško jer sam radila ono što volim.

STAV: Zbog čega je važno bavljenje ovom temom? Smatrate li da se Vaš rad može tretirati kao doprinos onom što bismo uvjetno mogli nazvati islamskim feminizmom?

STRINIĆ-VOLODER: U našem dini-islamu mjesto i uloga i muškarca i žene jasno je definirana, tako da je nepotrebno govoriti o islamskom feminizmu jer vrlo dobro znamo odakle potječe feminizam i zašto je nastao. Ova knjiga svojevrsna je univerzalna poruka koja se prenosi od posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a. s., da će ljudima na Sudnjem danu od presudne važnosti biti namjere njihovih srca. Znači, i muškarcima i ženama! Ja ne želim da načinjem teme koje ženu parkiraju uvijek gdje neko drugi to želi, bilo da se radi o njenom ocu, suprugu, poslodavcu. Ja želim da pričam o mjestu i ulozi koju je ženi dao Uzvišeni Tvorac svih nas i svega oko nas. Poslanikovim ahlakom može se ogrnuti i žena, baš kao i muškarac. Ne postoji muški i ženski namaz, muški i ženski zikr, muški i ženski ibadet – uopće ne postoji! Zato ova knjiga predstavlja univerzalni udžbenik koji će nam pomoći kako da postanemo bolji insani kroz primjere pobožnih žena.

STAV: Činjenica je da su predaje žena u Hadisu i Siri bile prihvaćene ravnopravno kao i predaje od muškaraca. Mnoge oblasti Hadisa i Fikha duguju mnogo hazreti Aiši, Poslanikovoj supruzi. Ali to nisu jedine oblasti islamskog znanja (kakvo je tek mjesto Rabije El-Adevijje u tesavvufu!) Šta nam ovo govori o karakteru klasičnog islamskog znanja?

STRINIĆ-VOLODER: Onaj ko želi da zna, on i sazna. Hazreti Alija, za kojeg Pejgamber, a. s., kaže: “Ja sam grad znanja, a Alija je njegova kapija”, tražio je ponekad odgovor od hazreti Fatime, a za njena tumačenja Muhammed, a. s., govorio je da su cvjetovi stabla Nubuvveta. Imam Šafi'i često se savjetovao sa Sejjidom Nefisom. Šejhul-ekber Ibn Arebi imao je Fatimu bint el-Musennu od Cordobe, koja je bila njegov duhovni učitelj, šejh i duhovna majka. Hasan el-Basri bio je savremenik Rabije Adevijje, bez čijeg prisustva nije počinjao džumansku hutbu. Mnogo je tu primjera, a zavisi od onoga koji daje i širi znanje hoće li navesti sve svoje izvore iz kojih crpi to znanje. Možda smo mi (u Bosni i Hercegovini) malo zakinuti jer više ne znamo da čitamo turski, arapski i perzijski jezik kao nekad pa uzimamo samo ono što nam je dostupno, ali u širokom i raznovrsn