Još uvijek sam jedina sokolarka, barem oficijelno, i nadam se da će se broj sokolara i sokolarki uskoro povećati. Nedavno smo osnovali i Udruženje sokolara BiH, a plan je kroz različite aktivnosti, seminare i radionice približiti ovu drevnu disciplinu savremenom čovjeku i pokušati ponovo izgraditi veze između čovjeka i ptica grabljivica. Nekada se ova disciplina kod nas prenosila s koljena na koljeno, a sokolarima je donosila brojne beneficije. Neka od najpoznatijih bh. prezimena danas nose nazive srednjovjekovnih i osmanskih naziva za sokolare

Azra Bekić žena je koju zanima mnogo toga. Ona je i sama mnogo toga. Diplomirani sociolog, lični trener, Bosanka s adresom u Beču, ali Azra je i jedina sokolarka u Bosni i Hercegovini. Već godinu dana sokolari u etnoselu Čardaklije, u blizini puta koji od Bosanskog Petrovca vodi ka Bihaću. “Ja sam tragač. Cijeli moj životni, a kasnije profesionalni put obilježen je potragom. Za smislom života, za većom svrhom, za zadovoljstvom… Sretnica sam koja uvijek prati svoje snove i želje i ne libim se preko noći promijeniti način života, interesiranja, mjesto stanovanja”, priča nam Azra.

“Tako sam se usred uspješne karijere internacionalnog trenera, ličnog i profesionalnog razvoja preko noći odlučila da promijenim sve i po ko zna koji put počnem iz početka, s nečim sasvim novim. Ovog je puta to kombinacija sokolarenja, rada s konjima i streličarstva s konja. Tri discipline koje su duboko ukorijenjene u našoj tradiciji, tri vještine koje krase bosanskohercegovačke stećke kao svjedoci i emanet nama da ih uvijek držimo živim i ne zapostavljamo. Da njima podučimo sebe, našu djecu i našu zajednicu.”

AUTOHTONA BOSANSKA RASA

Sve je u Čardaklijama, zapravo, počelo s konjima. Azra kaže kako je mislila da radi s konjima, no onda je brzo shvatila da uči od tih životinja. Iz tog se učenja rodila i akcija za spašavanje bosanskog brdskog konja, naše autohtone pasmine kojoj prijeti nestanak.

“Te divne, plemenite životinje, u stanju su za samo nekoliko trenutaka izvrnuti naš život poput čarape, pokazati nam ko mi zaista jesmo, šta želimo i šta možemo učiniti. Kroz rad s konjima i istraživanje o konjima saznala sam da je naša autohtona rasa bosanski brdski konj na rubu preživljavanja. Da je na svijetu registriranih čistokrvnih bosanskih konja jedva 150 primjeraka i da se, po stručnim procjenama, to smatra izumrlom rasom. Bosanski brdski konj, naučno je dokazano, jedan je od četiri vrste direktnih potomaka prahistorijskog konja. ‘Ko spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijeli svijet’. Isto je i s konjima.”

Kako bi ih pokušala sačuvati, sa suprugom Amirom i prijateljem Zoranom odlučila je oformiti ergelu bosanskog brdskog konja u Čardaklijama. I uspjelo je. Ovih je dana ergela bogatija za šest čistokrvnih bosanskih brdskih konja. Plan je uskoro povećati taj broj. “Sve to u saradnji i uz pomoć dva divna čovjeka, slobodno mogu reći dva spasitelja bosanskog brdskog konja: Envera Žige i Antona Dolinšeka. Također, prvi put u historiji osnovali smo bh. udruženje uzgajivača i ljubitelja bosanskog brdskog konja. Cijela priča spašavanja sad dobija novu, ozbiljniju dimenziju.”

I onda se desilo ono po čemu je Azra danas jedinstvena. Počela se baviti sokolarstvom nakon što je, kako kaže, u njen život doletio jastreb vrste Harris po imenu Azor. “Kroz istraživanja o bosanskom brdskom konju pronašla sam puno podataka koji govore o tome kako je sokolarstvo od srednjovjekovne Bosne pa sve do danas ostavilo dubokog traga u našoj historiji. Lov sa sokolovima, nekada plemićka aktivnost, danas je u BiH skoro nestala. Tek nekoliko zaljubljenika i entuzijasta bavi se ovom lovačkom i sportskom disciplinom. Kada sam odlučila učiti o sokolarenju, obratila sam se svom današnjem mentoru Elviru Veliću i uz njegovu podršku došla do mog jastreba. Zatim sam upoznala i druge sokolare, Kaleda, Marka, Zorana…

Još uvijek sam jedina sokolarka, barem oficijelno, i nadam se da će se broj sokolara i sokolarki uskoro povećati. Nedavno smo osnovali i Udruženje sokolara BiH, a plan je kroz različite aktivnosti, seminare i radionice približiti ovu drevnu disciplinu savremenom čovjeku i pokušati ponovo izgraditi veze između čovjeka i ptica grabljivica. Nekada se ova disciplina kod nas prenosila s koljena na koljeno, a sokolarima je donosila brojne beneficije. Neka od najpoznatijih bh. prezimena danas nose nazive srednjovjekovnih i osmanskih naziva za sokolare. Također, nekoliko porodica danas baštini vrijedne podatke o precima sokolarima.”

SOKOLARSTVO U SVIJETU

Sokolarstvo je način lova uz pomoć pripitomljene ili uzgojene ptice iz uzgoja ili utrenirane ptice grabljivice. Za ovaj način lova koriste se sokolovi, jastrebovi, orlovi ili sove. Svako ko se bavi ovom vrstom lova zove se sokolarom, neovisno o tome koju pticu koristi za lov. “Sokolarstvom se može baviti osoba kojoj je ljubav prema pticama grabljivicama urođena, koja poštuje prirodu i svjesna je da je lov s pticama grabljivicama prirodni način lova gdje jednake šanse imaju i lovac i plijen. U lovu s pticama grabljivicama ne koristi se oružje i zanimljivo je da ovakva aktivnost pogodna za cijelu porodicu. Nema opasnosti od povređivanja oružjem pa lovu mogu prisustvovati i mala djeca”, priča nam Azra, pojašnjavajući kako sokolarstvo ni u kom slučaju nije pomodarski hir.

“Osoba koja se odluči baviti sokolarstvom preuzima potpunu odgovornost za svoju pticu, 365 dana u godini. Ptica zahtijeva svakodnevno treniranje kada je sezona lova, izbalansiranu prehranu i uvjete koji su najsličniji prirodnim. Sokolar mora dobro upoznati vrste ptica grabljivica kao i plijen koji lovi. Također, sokolarstvo iziskuje i određena novčana ulaganja, međutim, u odnosu na neke druge discipline, možemo reći da ovo i nije skupa disciplina.” Kaže i kako je sokolarstvo već nekoliko godina na UNESCO-ovoj listi zajedničke nematerijalne baštine u UAE, Belgiji, Češkoj, Francuskoj, Južnoj Koreji, Mongoliji, Maroku, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Španiji, Siriji, Austriji i Mađarskoj.

U svijetu danas postoji nekoliko velikih organizacija koje okupljaju sokolare i ljubitelje ptica grabljivica. Ove organizacije rade na očuvanju sokolarstva kao drevne discipline, razvoju i populizaciji, kao i zaštiti prirodnih staništa ptica grabljivica.

“Razvojem tehnologije nije došlo do opadanja interesa za sokolarstvo, naprotiv, moderni čovjek osjeća sve veću potrebu povratka i povezivanja s prirodom, tako da je sokolarstvo sve popularnije. I kod nas, kao i u Evropi i regiji, dolazi do oživljavanja interesa za sokolarstvom. I zakonski propisi nam idu u prilog jer su usklađeni s najvećim evropskim standardima i zadatak Udruženja sokolara BiH jeste podići svijest o sokolarstvu i približiti se kvalitetom našim kolegama i prijateljima iz regije i Evrope. Najveći sokolarski centri raspoređeni su širom svijeta, a posjeta takvim centrima predstavlja pravu avanturu. Obično se za posjetioce pripremaju šou-programi gdje se prezentiraju vještine dobro utreniranih ptica grabljivica, a posjetioce ostavljaju bez daha”, pojašnjava nam jedina bh. sokolarka.

Svim ljubiteljima nogometa poznato je kako svaka utakmica lisabonske Benfice počne puštanjem u zrak sokola, zaštitnog znaka ovog kluba, ali i tamošnjeg stadiona Luz. Bekić kaže kako Lisabon nije jedini takav grad u Evropi. “Ptice grabljivice se danas koriste i kao prirodna zaštita od drugih ptica. Veliki svjetski aerodromi, firme koje posjeduju ogromne hale, golf i fudbalski klubovi često angažiraju sokolare da uz pomoć ptica grabljivica rastjeraju napasnike koji predstavljaju opasnost po sigurnost ili kvalitetu terena.”

STRELIČARSTVO S KONJA

Azra najviše vremena provodi sa svojim jastrebom Azorom. Kaže da je još uvijek sokolarska početnica pa je Azora izabrala jer je ta vrsta najjednostavnija za podučavanje. “Azor je divna ptica, izuzetan lovac i već je postao zaštitni znak seoskog domaćinstva Čardaklije. A proslavio se i pojavljivanjem na nekoliko logotipova stranih i domaćih firmi. S obzirom na to da ja još uvijek ne lovim, nas dvoje najviše uživamo u zajedničkim šetnjama kroz šumu, istraživanjem i međusobnim upoznavanjem. Azor je ptica koja se brzo vezala za mene i već me prepoznaje kao svoju trenericu. Star je godinu dana, potiče od roditelja vrsnih lovaca, a uskoro planiramo za njega pronaći odgovarajuću ženku i eventualno formirati vlastiti uzgoj”, priča nam.

“Pored lova s pticama grabljivicama, plan je kreirati posebne šou-programe kroz koje ćemo javnost upoznati s pticama grabljivicama, a posmatrati let sokolova i ostalih ptica predstavlja pravi spektakl. Također, kroz saradnju sa školama i medijima, želimo približiti sokolarstvo kao vještinu koju vrijedi savladati, razbiti stereotipe o sokolarenju, razviti bolji odnos između lovaca i sokolara, kao i lovaca i ptica grabljivica. Nažalost, u BiH, a i u regiji, svijest lovaca kada je u pitanju lov s pticama grabljivicama i odnos prema njima na jako je niskom nivou. Ptice grabljivice se nemilosrdno ubijaju, što iz hira, što iz nepoznavanja i nerazumijevanja. Zajedno sa svojim kolegama sokolarima želim promijeniti taj stav.”

Na pitanje kako se postaje sokolar, Bekić pojašnjava: “Svaki sokolar početnik mora imati svog mentora s kojim provodi što više vremena, uči od njega i asistira na treninzima. Kada mentor procijeni da je osoba spremna, slijedi polaganje sokolarskog ispita. Od države do države propisi se razlikuju, tako je negdje potrebno prvo dobiti lovačku dozvolu, a zatim polagati sokolarski ispit, dok je negdje sokolarski ispit dovoljan. Međutim, jedno je zajedničko: ne može se loviti bez lovačke dozvole! Sokolarski ispit bez lovačke dozvole sokolaru omogućuje držanje ptica grabljivica i briga o njima, a lov je zabranjen. Nekim sokolarima je i to dovoljno.”

Ono što je do sada naučila i što joj je postala ljubav Azra sada želi podijeliti s drugima. I to na vrlo atraktivan način.

“Moja ideja je povezati konje i ptice grabljivice i uskoro će u Čardaklijama biti poseban program za one koji žele nešto više naučiti o lovu sa sokolovima s konja. To će biti posebna poslastica za sve one koji su željni iskusiti nešto sasvim novo, a opet nešto što je duboko ukorijenjeno u našu tradiciju. Također, pripremam posebne programe za firme gdje će kroz iskustvo boravka u prirodi i prilike za razvijanjem vještina koje su potrebne za preživljavanje biti profilirani potpuno novi lideri, obučeni za sve poslovne izazove. U tu svrhu, puno vremena provodim na edukacijama koje će mi donijeti nova znanja i iskustva u radu s konjima i pticama grabljivicama”, kaže Azra Bekić, zaključujući: “Treća disciplina koja je potpuno okupirala moje interesiranje jeste streličarstvo s konja. Kao i prethodne dvije aktivnosti, i ova vještina potiče iz naše bogate tradicije, a danas je skoro zaboravljena. U BiH postoji tek nekoliko zaljubljenika u ovu vještinu. Imam sreću da streličarstvo s konja učim u školi jednog od najvećih majstora današnjice, Lajosa Kassaija, koji je od ove discipline napravio filozofiju života. Veoma zahtjevna vještina koja traži potpuni fokus i balans, stalni rad s konjem, višesatne dnevne treninge… Želja mi je u BiH oformiti školu gdje će se odrasli i djeca učiti ovoj izuzetnoj vještini od vrhunskih majstora.”