fbpx

“Alija Izetbegović je evropski muslimanski intelektualac i filozof”

Izetbegović je podrazumijevao da onaj ko piše o temi islama treba odlično poznavati prije svega Kur'an i hadis. Eseje koji su osnova saopćenja iz ovog zbornika mogu označiti kao plodan podsticaj da se otvore i prodube one teme koje su autori tekstova ili elaborirali ili nagovijestili. To je moguća inspiracija za otvaranje dijaloga unutar civilizacija, što mi se čini zanemarenim i zapuštenim, potcrtao je Fahrudin Rizvanbegović

 

Piše: Edib KADIĆ

 

U amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti BiH održana je promocija Zbornika radova s Međunarodnog simpozija “Srednji put u religiji, kulturi i politici: Misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića”, koji je organiziran u maju prošle godine. Izdavač Zbornika jeste Muzej “Alija Izetbegović”, a promotori su bili prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović i prof. dr. Ivo Komšić, koji su tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu blisko sarađivali s Alijom Izetbegovićem, te dr. sci. Admir Mulaosmanović, autor knjige Iskušenje opstanka, koja govori o životu i djelu Alije Izetbegovića u periodu od 1990. do 2000. godine.

Prošlogodišnji simpozij organiziran je kao međunarodni susret naučnika, istraživača i poznavalaca djela predsjednika Predsjedništva neovisne Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, i to povodom 10. godišnjice od osnivanja Muzeja “Alija Izetbegović” i 40 godina od osnivanja Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Izlagači su bili: Hilmo Neimarlija (Srednji put kao svjetonazor, životni stav i način političkog djelovanja Alije Izetbegovića), Adnan Jahić (Alija Izetbegović u političkoj historiji Bošnjaka u XX stoljeću), Ivan Šarčević (Kršćanstvo u knjizi Alije Izetbegovića “Islam između Istoka i Zapada”), Samedin Kadić (Vjerski, filozofski i kulturno-povijesni osnovi koncepta ravnoteže i umjerenosti u djelu “Islam između Istoka i Zapada”), Sabina Berberović (Izdanja i prevodi knjige “Islam između Istoka i Zapada”), Amina Šiljak-Jesenković (Kad K/knjiga gradi lidera [ili: Koncept idealnog lidera u književnosti islamske tradicije]), Jasna Bakšić-Muftić (Islam između Istoka i Zapada), Dželal Ibraković (Kultura sjećanja i afirmacija srednjeg puta – Kako u tranziciji graditi tradiciju?), Enes Karić (Vjerski temelji religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu i muslimansko poštivanje prava na različitost), Danko Plevnik (Izetbegovićeva Islamska deklaracija u kontekstu prošlosti i sadašnjosti), Muhamed Jusić (Umjerenost kao princip u izvorima islama i odnosi muslimana prema radikalizmu, ektremizmu i terorizmu), Dževad Hodžić (Religija, moral, pravo i politika u razumijevanju islama Alije Izetbegovića), Hasan Džilo (Dobra djela – neodvojivi dio religijskog iskustva u mišljenju Alije Izetbegovića i Huseina Đoze), Almir Fatić (Semantika umjerenosti u izvorima islama), Amir Karić (Mit o bošnjačkom panislamizmu: Pokušaj nametanja kolektivne stigme) i Filip Mursel Begović (Čovjek danas: Zlatna mjera sklada ili narušeno jedinstvo tjelesnog i duhovnog).

DOPRINOS KONCEPTU SREDNJEG PUTA

Adnan Žiško, direktor Muzeja “Alija Izetbegović”, kaže da se vodilo računa pri odabiru kako učesnika samog simpozija, tako i promotora Zbornika radova, te je mišljenja da je riječ o naučnicima koji su najpozvaniji da govore o rahmetli Aliji Izetbegoviću: “U okviru simpozija fokus je bio na tematiziranju srednjeg puta, odnosno umjerenosti u religiji, politici, svjetonazoru kojeg je Alija Izetbegović proveo u svojim pisanim djelima, a prije svega u svom najvažnijem djelu Islam između Istoka i Zapada. Mislim da je riječ o kvalitetnom i ozbiljnom pristupu učesnika simpozija. Tu su uključeni religijski i kulturni vidici u političkom djelovanju Alije Izetbegovića i njihove prisutnosti u savremenoj religijskoj, kulturnoj i političkoj imaginaciji. Zbornik radova ‘Srednji put u religiji, kulturi i politici: misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića’ urađen je u analitičkom i kritičkom, prije nego u retoričkom i patetičnom odnosu prema Izetbegovićevim misaonim postignućima i konkretnim doprinosima konceptu srednjeg puta.”

Žiško smatra da trenutno stanje, kada je riječ o izučavanju moderne historije Bosne i Hercegovine, nije zadovoljavajuće, te da se moraju podnijeti zajednički napori kako bi se što češće i kvalitetnije proučavao ovaj dio naše historije.

“Razveselilo me što je Zbornikom omogućen raznovrstan uvid u analizu i interpretaciju djela Alije Izetbegovića. Posebno mi je drago što smo u dosadašnjem nedostatku analize i interpretacije tekstova dobili ovako različite, pa i suprotstavljene stavove autora. Ne želim biti nepravedan prema drugim autorima, ali, kada sam pročitao tekst profesora Šarčevića Kršćanstvo u knjizi Alije Izetbegovića ‘Islam između istoka i zapada’, bilo mi je izuzetno uzbudljivo jer o toj temi skoro da nije pisano. Izetbegovićevo djelo vapilo je za kritičkim čitanjem, posebno kritičkim čitanjem prema kršćanstvu, pa je Šarčević pošteno i akribično to uradio. Ovdje ne želim reći da se slažem sa svim njegovim stavovima, ali njegova rasprava traži poseban simpozij, baš kao što i uvid Adnana Jahića vapi za nastavkom teksta, ili tekst Samedina Kadića traži raspravu o modernizmu u djelu Alije Izetbegovića i eventualnim postmodernim mogućnostima interpretacije”, ocijenio je prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović.

On tvrdi da se Izetbegovićevo djelo može, pa i mora, čitati iz perspektive iz koje je pisano. Naglasio je da je Alija Izetbegović evropski muslimanski intelektualac i filozof koji je veoma dobro poznavao i živio i Kur'an i hadis, a poznaje i filozofiju, teologiju i dogmatiku islama i njegovih interpretatora kroz povijest. “Izuzetno je kritičan prema dogmatskom konzervatizmu i islam je shvatao na onoj liniji koju je započeo Muhamed Iqbal. Međutim, on je temeljit i znatiželjan, ponesen i temperamentan u svojim tekstovima. Puno sam puta imao priliku da razgovaram s njim o njegovim tekstovima, sve od 1982. godine. Strpljivo je znao slušati moje primjedbe i dileme. Eseje koji su osnova saopćenja iz ovog zbornika mogu označiti kao plodan podsticaj da se otvore i prodube one teme koje su autori tekstova ili elaborirali ili nagovijestili. To je moguća inspiracija za otvaranje dijaloga unutar civilizacija, što mi se čini zanemarenim i potpuno zapuštenim, kao i dijaloga među civilizacijama. Razumije se da je ovaj termin civilizacija vrlo uzak i trebalo bi ga drugačije i šire imenovati, baš onako kako to dobro čini Alija Izetbegović”, potrcrtava Rizvanbegović.

DOBRO RAZUMIJEVAO DRUŠTVENE ODNOSE

Prof. dr. Ivo Komšić kaže kako je u Zborniku cjelovito obuhvaćeno i teorijsko i praktično djelo Alije Izetbegovića zbog velikog broja izlagača čiji je pristup Izetbegovićevom djelu bio cjelovit i temeljit. “Većina izlagača vodila je računa o kontekstu u kom se Alija Izetbegović uopće pojavljuje, jer je veoma važno da se neke stvari izvedu iz njegove biografije. Ono što je jako važno, posebno kada je riječ o Izetbegovićevom teorijskom djelu, jesu prilozi koji su vrlo kritični. Tu se nije apologetski pristupalo kako bi se samo ispričalo šta je Izetbegović pisao i radio, nego imamo objektivan prikaz i praktičnog i teorijskog djela Alije Izetbegovića”, istakao je Komšić.

Admir Mulaosmanović tvrdi da je ovo jedan od boljih zbornika u kojem se problematiziraju lik i djelo rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Ocijenivši kako svi radovi nesumnjivo imaju vrijednost, Mulaosmanović je kao vrlo detaljne izdvojio radove Adnana Jahića i Samedina Kadića: “Jahić je imao veoma detaljan pregled bošnjačke političke historije u skoro čitavom 20. stoljeću i problema s kojima su se naši lideri susretali, kao i komparaciju s vremenom Alije Izetbegovića. Samedin Kadić je veoma znalački ušao u filozofsku misao Alije Izetbegovića, razmatrajući njegov Islam između Istoka i Zapada i određene koncepcije koje je Izetbegović u tom djelu imao. Mislim da je vrlo vrijedan i koristan način na koji su problematizirana pitanja na ovom simpoziju i kako su ih kontekstualizirali s Alijom Izetbegovićem i postavili u neki širi okvir i širu sliku, čak poredeći određene epohe. Smatram da je ovo zbornik specifične težine i za budućnost će biti vrijedna polazišna tačka za izučavanje i lika i djela Alije Izetbegovića.”

Kada je riječ o aktuelnosti djela Alije Izetbegovića i njihovoj upotrebljivosti u današnjem vremenu, Mulaosmanović kaže da svako novo vrijeme donosi nove odnose, nova razmišljanja i nove poglede, pa samim tim i određeni zaključci koje je Izetbegović imao u svom životu mogu se danas pokazati drugačijim. “Čitav njegov opus pokazuje da je dobro razumijevao društvene odnose i da je utemeljio svoju filozofiju na izuzetan način, i da on i dalje može biti i jeste polazišna tačka za razmišljanje o politici, kulturi, društvu, državi, kao i o islamu. Neophodno je i dalje raditi na istraživanju misli i djela Alije Izetbegovića”, ocijenio je Mulaosmanović.

Priznavši da je ranije bio kritičan prema ovakvim skupovima, organiziranim radi proučavanja lika i djela Alije Izetbegovića, Admir Mulaosmanović ističe da je prošlogodišnji simpozij polučio dobre rezultate. “Ovaj simpozij, kao i zbornik radova koji nastaje nakon njega, može biti putokaz kako treba raditi u budućnosti. Ne treba biti u potpunosti zatvoren u neke uzuse kako smo to do sada promatrali, već treba otvoriti ukupno djelo Alije Izetbegovića prema naučnoj javnosti i problematizirati što širi aspekt pitanja o kojima je on imao svoje mišljenje i svoj stav i o kojima je pisao. Tako možemo doći do šire publike i više zainteresiranih ljudi i naučnika koji će onda početi čitati i iščitavati njegovo djelo”, konstatirao je Mulaosmanović.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI