Suočavamo se s gašenjem Odsjeka za bosanski jezik i književnost na Univerzitetu u Mostaru jer se na ovaj studij ne prijavljuje dovoljan broj studenata, a sve ih je manje i na Tuzlanskom i Sarajevskom univerzitetu. To se dešava u vremenu kada su bosanski i bošnjački identitet izloženi svakodnevnim napadima s različitih strana i svakojakim oruđem. Ko će, onda, i danas i sutra njegovati, razvijati i afirmirati kulturne, jezičke i tradicijske vrijednosti Bosne i Hercegovine
 privreda. Jasno je da su privatnim firmama potrebni majstori različitih zanata i pohvalno je da nadležni promišljaju kako da podstaknu djecu da se opredijele za profesije s kojima neće dugo biti na birou za zapošljavanje.</p>
<p>Međutim, postavlja se pitanje da li buduće mesare, varioce i konobare treba stipendirati budžetskim novcem ili bi bilo daleko funkcionalnije da se razvija sistem u kojem privatni poduzetnici finansiraju školovanje svojih budućih radnika. U tom smislu može biti dobar sistem tzv. dualnog obrazovanja, koje se kod nas uveliko najavljuje, a u kojem učenici stručnih škola dio nastave provode na praksi u nekom preduzeću i za to dobiju novčanu naknadu.</p>
<p>U isto vrijeme suočavamo se s gašenjem Odsjeka za bosanski jezik i književnost na Univerzitetu u Mostaru jer se na ovaj studij ne prijavljuje dovoljan broj studenata, a sve ih je manje i na Tuzlanskom i Sarajevskom univerzitetu. I to se dešava u vremenu kada su bosanski i bošnjački identitet izloženi svakodnevnim napadima, s različitih strana i svakojakim oruđem. Ko će, onda, i danas i sutra njegovati, razvijati i afirmirati kulturne, jezičke i tradicijske vrijednosti Bosne i Hercegovine? Uz dužno poštovanje, cvjećari i autolimari sigurno neće, nego će prvom prilikom, što je sasvim razumljivo, svoju egzistenciju potražiti izvan bosanskohercegovačkih granica.</p>
<p>Ako već postoje analize tržišta rada, što svakako može biti korisno (uz uvjet da je precizno definirano šta taj pojam podrazumijeva i šta sve obuhvata), trebalo bi napraviti analize i projekcije koliko ćemo u budućnosti imati stručnjaka za ustavno pravo, međunarodno pravo. Znamo li koliko imamo, a koliko nam treba filologa, arheologa, historičara? Postoje li takve analize? Znamo li koliko će nam trebati prevodilaca kada se približimo ulasku u Evropsku uniju? Znaju li oni koji odlučuju o obrazovnom sistemu da naši učenici u osnovnim i srednjim školama i dan-danas čitaju lektire prevedene u Beogradu i Zagrebu, da gotovo ne postoje crtani i dječiji filmovi sinhronizirani ili titlovani na bosanskom jeziku? Dobro smo svjesni da bi se tim pitanjima trebala baviti neka državna obrazovna institucija, ali takva ne postoji, pa se u koštac s ovim problemima dugoročno moraju uhvatiti kantonalna i federalna ministarstva obrazovanje i kulture.</p>
<p>Posao države, u koju podrazumijevamo različite nivoe vlasti i nadležnosti, mora biti osmišljavanje i razvijanje bosanske lingvističke, leksikografske, izdavačke, publicističke, filmske djelatnosti jer smo, gotovo tri decenije nakon osamostaljivanja, i dalje izloženi koloniziranju u oblasti nauke i kulture.</p>
<p>Zato bi, prije nego o stolarima i staklarima, valjalo razmišljati ko će stećke vratiti Bosni, ko će pisati pravopise i gramatike bosanskog jezika, kakva će biti sudbina “Preporoda”, kako ćemo od zaborava sačuvati vlastite tradicijske i kulturološke vrijednosti. Pritom treba naglasiti da je ulaganje u kulturu, kao i razvijanje humanističkih nauka, čak i ekonomski višestruko isplativo jer se bosanski turistički potencijali ne razvijaju samo na osnovu prirodnih ljepota nego i na bogatoj historiji i kulturnoj baštini.</p>
<p>I ne bi bilo pametno zanemariti onu čuvenu Platonovu misao o Atinjanima, učiteljima i obućarima.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Ustaški pogrom nad tuzlanskim Srbima nije smatrao nesporazumom
