fbpx

U koliko god lijep papir umotao Michel svoju ideju o obrazovanju imama po svojoj i mjeri svoji kolega, jasno je da je na sceni nešto potpuno drugačije od “uzajamnog poštivanja” i promoviranja zajedničkih vrijednosti. Sve o čemu oni pričaju jeste politički islam, kako ga nazivaju, za koji tvrde da ga u ogromnim količinama izvozi Turska. Otuda neskrivena simpatija u svim vodećim evropskim medijima prema Armeniji u recentnoj situaciji u vezi sa sukobom u Azerbejdžanu. Jasno je da je osnivanje instituta direktan udar na Tursku, jer Turska finansira i kontrolira džemate svojih građana u Evropi. Što je i logično i normalno. A kada bi se riješili imama školovanih u Turskoj, onda bi udarili na Saudijsku Arabiju kako bi spriječili njen upliv u arapske džemate u evropskim zemljama.

Može se reći da su tri odrasla (Aliyev, Putin i Erdoğan) uspostavili kontrolu nad dva razmažena histerična djeteta (Pašinjan i Macron). Također se može reći da Azerbejdžan nije napravio grešku koju Armeniji pripisuje prof. Suny – “jako je teško kada si pobjednik, kada si na vrhu da praviš kompromise”. Oslobođenjem grada-tvrđave Šuša za azerbejdžanske snage bio je otvoren put za oslobođenje Stepankerta, glavnog grada samoproglašene republike, a samim time za oslobođenje cijelog Nagorno-Karabaha. Međutim, nastavak borbi bi sa sobom nosio prevelike rizike – velike žrtve na obje strane

Kada god spomenem rat i moje iskustvo koje se na bilo koji način veže za ta dešavanja, uvijek se sjetim događaja koji su obilježili moja iskustva. Moje zanimanje za sevdah došlo je kasnije, 1997. godine, dok smo se pripremali za turneju po izbjegličkim kampovima i sirotištima nakon rata

Zbog toga bez angažmana SAD nema trajnog mira, stabilnosti i prosperiteta na Balkanu, jer značajan dio političkih struktura te regije ima snažne konekcije i u službi su nekih drugih interesa, interesa rivala SAD. Za vrijeme Trumpove administracije SAD su se udaljile od demokratskih vrijednosti koje Americi daju moć i čine njenu naciju jedinstvenom. Slijedi mukotrpan put ka vraćanju istinskim demokratskim vrijednostima koje krase SAD. 

U okviru prvog kola Edicije “Bošnjaci”, pokrenute povodom 25 godina od održavanja Bošnjačkog sabora i vraćanja historijskog imena Bošnjak, a koje je Stav objavio u saradnji s Internacionalnim univerzitetom u Sarajevu 2018. godine, objavljena je i knjiga Admira Mulaosmanovića Kratka politička historija Bošnjaka. Ovom prilikom prenosimo dio iz knjige u kojem autor piše o periodu nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, reintegraciji države i rješavanju pitanja Brčkog

Bosna i Hercegovina u najvećem zavisi od Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Bošnjaci ne mogu bez Bosne i Hercegovine, a opstanak Bošnjaka kao naroda ugrožen je bez građanske države. Ta građanska država odgovara svim patriotima, dakle, i svim Srbima i Hrvatima koji prihvataju Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Ona mora biti ustrojena tako da se štite individualna prava, ali i da se nađu mehanizmi zaštite etničkih prava kroz institucije

Trideseta godišnjica višestranačja u BiH prilika je da se podsjetimo kako je vizija BiH kao demokratske (ne bilo kakve ili jednostranačke) zajednice ravnopravnih naroda i građana, države po svim atributima državnosti, uz reafirmaciju bošnjačkog nacionalnog i kulturnog identiteta u novim okolnostima, koju je Izetbegović sa svojom strankom ponudio, postala temeljnim postulatom od kojeg se, načelno niti danas, u krizi, bolje reći općoj zloupotrebi nekih aspekata i odredbi Dejtonskog sporazuma, nije odustalo. Nije pretenciozno u razmišljanju povezati tri godišnjice, iako se jedna odnosi na ličnost, druga na društveni prevrat, a treća na dalekosežan mirovni sporazum. Sve tri, naime, imaju jednu poveznicu – Aliju Izetbegovića, koji je i u prevratu i u postizanju mira imao ključnu ulogu

Hrvati su glasali na referendumu jer su iza sebe imali Vatikan i fra Petra Anđelovića. Izlazak Hrvata na referendum je inkompatibilan dogovoru u Karađorđevu. Tuđman Hrvatima u Bosni i Hercegovini nikada nije rekao “izađite i glasajte” nego je, pod pritiskom Vatikana, u subotu rekao: “Izađite na referendum.” Nije rekao kako glasati. Mi smo imali infrastrukturu. Fra Petar Anđelović okupio je u Nedžarićima 380 franjevaca, popeo sam se pred njima na stol i govorio im kao s oltara. Onda smo krenuli