Predstava koju optuženi pučisti izvode u sudu, a njihovi medijski saradnici valjaju u (mahom) inostranim medijima, ista je predstava koju je Gülen, vođa terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), izveo odmah nakon što je postalo jasno da puč propada, a koja je poznata pod nazivom “kontrolirani puč”
Iako je riječ o projektu vrijednom dva miliona maraka, od kojeg će, uz to, najveću korist imati mladi, domaći mediji ostali su skoro “slijepi” na ovu vijest. Naime, samo nekoliko portala objavilo je da je u Gornjem Vakufu otvorena sportska dvorana. Nema nikakvih kolumni, komentara, “navale” na društvenim mrežama s raznim analizama o odnosima Turske i Bosne i Hercegovine i slično. Nema, znači, skoro ništa, kao da se to nije ni desilo
“Ti Bošnjak?”, upita me licem stopostotne naivčine i dobričine. Isprva me nasmijao jer me je to podsjetilo na stare američke filmove o Tarzanu. “Ja Bošnjak”, odgovorih dok su mi obrazi podrhtavali od smijeha na pomisao da mu repliciram s: “Ja Tarzan, ti Jane.” Ali, brzo sam se uozbiljio jer me je Hifzija zagrlio i počeo plakati
Izvještaj ocjenjuje da “referendum nije po standardima Vijeća Evrope”, da bi dodao zlokobnu (i isto toliko u historijskom kontekstu besmislenu) rečenicu: “Zakonski okvir bio je neadekvatan za održavanje zaista demokratičnog procesa.” Evropa (i njene institucije) ne mogu prežaliti što gülenistički puč 15. jula prošle godine nije uspio (naravno, sve u cilju povratka u “demokratske okvire” na kakve je Zapad navikao u Turskoj)
Moj je odgovor, sada već klišeizirani, na pitanje kako se osjećaš u Turskoj, ili kako si primljen u Turskoj: “Od prvog sam se dana ovdje osjećao bolje i prijatnije bez znanja jezika, nego u Mađarskoj sa znanjem jezika”. Dvije napomene, prvo: kliše je istinit, i drugo: ne dam ništa loše na Mađarsku i Mađare. Budimpeštu, u kojoj sam proveo malo više od sedam prvih godina migracije, i dalje volim od sveg srca. Međutim, istina je da različiti mentaliteti postoje i da su neki više kompatibilni, a neki manje.
Za samo tri godine Nihad Nino Kavara i njegova majka Dževada otvorili su u Turskoj 22 restorana u 14 različitih gradova, i na tome ne misle stati
Osman Kozlić, muftija banjalučki, podsjetio je da je prije više od godinu dana bivši ambasador Turske u BiH na ovom lokalitetu pitao koga planiraju da obnovi ovu džamiju.
Zajednicu muslimana “Milli Görüş” osnovali su Turci koji su šezdesetih godina 20. stoljeća otišli na privremeni rad u Njemačku. Grupa entuzijasta oformila je organizaciju koja je prvo tražila prostor za obavljanje molitve. S vremenom je izrasla u jednu od najvećih islamskih nevladinih organizacija u Evropi, a područje djelovanja prošireno je na polje obrazovanja, humanitarni rad, pružanje socijalne pomoći
Ustavne promjene, kada se primijene poslije izbora 2019. godine, imaju potencijal da donesu Turskoj prijeko potrebnu političku stabilnost na duge staze. U kvaziparlamentarnom sistemu tokom 95 godina, umjesto normalnih 20, promijenjeno je čak 65 vlada. Ova dinamična zemlja “vožena” je kao “pod ručnom”, a slabe koalicije otvarale su kapije vojnim pučevima. Želja Zapada da Turska ostane sapeta u nefunkcionalnom sistemu kada jednom više ne bude bilo moguće napraviti većinsku vladu nije prijateljska
Analizirajući parlamentarni sistem Erdoğan je kazao: “Ja sam običan smrtnik. Da li čovjek, koji može svakoga trenutka umrijeti, može pripremiti ovakav sistem za sebe?” Dosad ustaljena praksa prihvatanja/nametanja reformskih promjena kroz državne udare ili oslobodilačke ratove, odašiljala je svijetu predstavu o demokratski nezreloj naciji. Međutim, po prvi put u historiji Republike Turske ustavne promjene su ostvarene opredjeljivanjem naroda referendumskim putem, pod mirnim i prihvatljivim okolnostima.
