Porodica Siječić iz prijedorskog naselja Čarakovo zauvijek je rastavljena u ljeto 1992. godine. Otac Vehbija ubijen je, majka Sajma završila je u Njemačkoj, stariji sin Adnan u Travniku, a mlađi Amel u Turskoj. Pet godina nakon rata, svi su se vratili svojoj kući. S Amelom je iz Turske stigla i njegova supruga Eda, koja je svoj život u İzmiru zamijenila povratničkim u Bosanskoj krajini
Iz Prijedora je tokom agresije protjerano više od 55 hiljada Bošnjaka. Većina ih je, nakon golgote koncentracionih logora Omarske, Keraterma, Trnopolja ili Manjače, svoja utočišta našla širom svijeta. Danas u Chicagu živi velika prijedorska zajednica čiji je ugledan član Mirsad Čaušević ovih dana promovirao svoju knjigu Smrt u Bijeloj kući
U četvrtak ujutro 23. jula nije bio s nama. Kosio je travu s prijateljima. Goriva je nestalo pa su jedan drugom pomagali varcarkama. Kada su primijetili da nam mahala gori, pošli su kući. Pričale su nam žene iz mahale da je posljednjim riječima pokušavao uvjeriti ubicu da ga pusti jer ima nas četvero djece koje neće imati ko hraniti.
Borbom povratnika, roditelja djece iz Kozarca, iniciran je i potpisan još uvijek važeći Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika. U njihovoj se školi, od prvog dana povratka pa do danas, uprkos svim pritiscima i naredbama, govori i uči bosanski jezik. Možda se formula uspjeha ovih ljudi upravo krije u činjenici da oni nikada sebi nisu ni postavljali to besmisleno povratničko pitanje: Zašto tražiti da budeš prihvaćen u sredini koja je ustvari tvoja
Mi, porodice nestalih, još uvijek tragamo za nekoliko stotina naših najmilijih, između ostalog, nestalih i u logoru Omarska. Teoretski je moguće da su svuda oko nas, u šta mi imamo pravo sumnjati. Morate naći načina da se nosite s našim gnušanjem da vi i dalje koristite prostorije u kojima je mučeno hiljade ljudi. Kako u objektu koji koristite kao administrativni prostor, u dvorištu između objekata, te u velikom hangaru
Ovo dvoje mladih, kreativnih ljudi dio su grupe “Četiri lica Omarske”, umjetničkog kolektiva koji svojim akcijama širom svijeta podsjeća na to šta se dešavalo u prijedorskim logorima smrti 1992. godine i čiji se članovi ne libe kazati kako je u tom gradu na zapadu BiH počinjen genocid
Počeo je oslikavanjam obnovljene džamije u Vrbanjcima, nakon toga je ukrasio na desetine objekata širom Bosne i Hercegovine. Povratnik u Kotor Varoš danas je jedan od najcjenjenijih mladih kaligrafa u našoj zemlji. Sa svojim prijateljima oformio je i umjetnički kolektiv “Nakši Art”
Prije skoro pola stoljeća osnovano je u Prijedoru Kulturno-umjetničko društvo “Osman Džafić”. Njegovi su članovi tokom agresije na BiH protjerani, zatvarani, ubijani; Kulturno umjetničko društvo obnovljeno je nakon rata, a priča o obnovi rada Društva jeste i priča o upornosti, inatu i hrabrosti Prijedorčana koji su se vratili u svoj grad i obnovili život u njemu
Dvadeset godina nakon što su prvi povratnici u Prijedor i Kozarac prenoćili u svojim porušenim kućama ili improviziranim šatorima, više ne očekuju pomoć od države. Oni koji su ostali vjeruju samo u svojih deset prstiju. Osnivaju firme, rade, izvoze i zapošljavaju svoju djecu. Firma Mirsada Ramića, povratnika u Prijedor, jedna je od takvih priča
Prošle su sedmice u Prijedoru uhapšeni Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Marinko Praštalo, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo Vukić i Milan Vukić, osumnjičeni za ratni zločin u naseljima na lijevoj strani rijeke Sane, za ubistva 117 ljudi. Za Stav govori jedan od preživjelih svjedoka tog zločina, maloljetnik koji je pukim slučajem preživio taj 20. juli 1992. godine
