fbpx

Ne zaboravimo, Ratko Mladić partizansko je dijete. On je proizvod Jugoslavenske narodne armije. Sebe je najprije smatrao borcem za Jugoslaviju, bilo s petokrakom ili sa srpskom zastavom, svejedno. Ponosno je nosio i jedno i drugo. Njegova lupetanja za srpsku televiziju nakon ulaska u Srebrenicu o “osveti zbog bune protiv dahija” pokazuju kako je negdje usput popabirčio srpske mitove, odnosno da je slabo poznavao i logiku i srpsku historiju, što je i normalno jer je bio treniran u skladu s jugokomunizmom, a ne s crkvenosrpskim epovima

Samir Gabeljić je prilikom pada Srebrenice imao pet godina, a 11. jula 1995. godine nena ga nije ispuštala iz naručja kako se ne bi izgubio u gužvi u Potočarima. Nena mu je nakon očeve pogibije bila sve u životu, a onda je ostao i bez nje. Godinama poslije, upoznao je suprugu, čija je životna priča slična njegovoj

Neposredno pred komemoraciju povodom 25. godišnjice Genocida u Srebrenici stigla je vijest koju su dugo iščekivali preživjeli Srebreničani i familije žrtava Genocida nastanjene u Holandiji. Nakon višegodišnjih zahtjeva da holandske vlasti odrede mjesto na kojem bi se izgradio spomenik žrtvama Genocida u Srebrenici, a tragični događaji neraskidivo vezali Bosnu i Hercegovinu i Holandiju, iz općine Den Haag pozitivno su odgovorili. Naši izvori tvrde da je ključ bio angažman i lobiranje veterana Holandskog bataljona, čija se riječ s pažnjom sluša u Vladi premijera Marka Ruttea

Avdići su svoju sreću pronašli u Srebrenici. Mustafa Avdić došao je 2005. godine u Srebrenicu zbog posla. Godinu dana kasnije pridružila mu se i supruga Jasna. Jasna je rodom iz Kalesije, Mustafa iz Kladnja. Jasna i Mustafa dobili su u Srebrenici dvije kćerke i sina

Poricanje se, osim na nacionalnoj mržnji, temelji na propagandi koju su tokom rata promicali “političari, akademici i svećenici”. To dijelom podržavaju i pojedinci iz Republike Srpske, kaže Agius, otvoreno upirući prstom na entitet Republika Srpska.

Inače, do sada nikom nisu smetali različiti navijački ili čestitarski transparenti koji su visili s ovog mosta. Za razliku od nekih prethodnih, koji su se vihorili poput zastava i možda i predstavljali opasnost po saobraćaj, transparent podrške žrtvama Genocida, a to se vidi i na fotografiji, bio je zategnut i pričvršćen za ogradu mosta.

Tik do Rahmanovog imanja, gdje izranjaju sivi zidovi buduće farme, naslonjena je spomen ploča. Piše na njoj: “Masovna grobnica 04” i da su tu pronađena 362 tijela Srebreničana. Kamenica je mjesto gdje je do sada nađeno 14 masovnih grobnica. Mještani misle da ih ima još. Nedostaju Kameničani koje su komšije pobile na početku Agresije, poput šesterice momaka iz sela čija su tijela spaljena u lokalnoj kovačnici. Nađen je samo ručni sat jednog od njih. Samo u jednoj od kameničkih grobnica pronađeno je 1.153 tijela. Tu su Kameničani ispred svojih kuća, u dvorištima, koseći travu i čisteći imanja, čuvajući stoku, nalazili dijelove ljudskih tijela. Zbog toga su neki od povratnika, koji su u svojim dvorištima nalazili grobnice, odlučili odseliti zauvijek iz Kamenice. Živjeti na mjestu na kojem su bili ukopani, piti kahvu ili ručati u dvorištu iz kojeg su ekshumirani bilo je jednostavno previše za njih

Tridesetak sadašnjih i bivših međunarodnih dužnosnika, uključujući čelnike gotovo svih evropskih država, bez iznimke su upozorili kako je uz odavanje počasti žrtvama nužno odlučno reagirati na revizionističke pokušaje da se umanje razmjeri zločina i niječe činjenica da je u Srebrenici počinjen genocid.

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!