fbpx

Kako bi se podsjetilo na stravične zločine počinjene prije dvadeset dvije godine nad Bošnjacima Srebrenice, širom svijeta održavaju se različite manifestacije. Tim će se povodom u turskom gradu Bursa zasaditi 8.372 bijela cvijeta, a kako bi učestvovali na Maršu mira i prisustvovali dženazi u Potočarima, iz Istanbula su krenuli motociklisti kluba “MotoBosna” i stotinu omladinaca u organizaciji turskog Udruženja “Djeca svijeta”

Iako su prošle dvadeset dvije godine od genocida u Srebrenici, ni svjetska ni domaća kinematografija još nije ponudila filmsko ostvarenje koje će kroz ovaj oblik umjetnosti žrtve iz jula 1995. godine spasiti od materijalnosti, zaborava i besmisla, te srebrenički genocid i na ovaj način upisati na stranice vječnosti

“Znate li da su ubili i bebu koja nije živjela ni cijeli jedan dan? Znate li da je to najmlađa žrtva? Ta beba Have i Hajrudina Muhića, rođena u bazi holandskog UNPROFOR-a u Potočarima u noći između 12. i 13. jula! Ne želim da se samo 11. jula priča o Srebrenici. Slabo se ko obazire na nas. Dođu 11. jula, slikaju se i odoše. Pa, od jednog su mi brata ubili sina i od drugog brata jednog sina. A taj je sin bio teško bolestan, ni pričati nije znao. Njega još nismo našli.”

Mi smo narod koji je preživio genocid i prije nekih 15-ak godina nismo mogli ni sanjati da ćemo u Srebrenici dočekivati ramazane kako ih dočekujemo danas. Mi smo ove godine klanjali teravih-namaz na deset mjesta, angažirali smo četiri učenika medrese. Imamo tri naše učenice medrese koje su sada na praksi i uključene su u naše ramazanske programe. Ta su djeca odrasla u Srebrenici poslije rata. To je ono što nam daje snagu i što pokazuje da ima života u Srebrenici”, priča Damir-efendija, koji kaže da su mladi najveće bogatstvo Srebrenice

Iako su u filmu spomenuti značajni događaji koji su obilježili njegov život, centralna tema filma jeste Alićev rad na otvaranju Barbarinog rova u sklopu rudnika Huda Jama. Otud i sjajan naslov filma, jer Alić ne samo da je bio rudar otkrivajući leševe u rudniku nego je rudario i po vlastitoj prošlosti, pitajući se ko će pronaći posmrtne ostatke muških članove njegove porodice iz Srebrenice

Historiografija komemoracije Bleiburga koja sugerira biblijsko stradanje Hrvata-katolika pokazuje se kao podvala Bošnjacima i Islamskoj zajednici na koju oni, nažalost, pristaju, u dobroj vjeri odavanja počasti žrtvama koje su ubijene bez suda i pravde. Zbog toga bi bilo dobro da Islamska zajednica, ako smatra da joj je tamo mjesto, komemoraciju obavi u neko drugo vrijeme, ne na dan predaje kolaboracionističkih vojski Britancima, čak 7 dana nakon kapitulacije Njemačke

Poslije gubitka porodice imate osjećaj i strah da će vam i duša i tijelo utrnuti od boli, da će odrvenjeti, da više nećete smoći snage da ne mrzite, i da ćete u toj mržnji ostati neprogresivni i živući, a uništeni pojedinac.

Malo je falilo da majci srce pukne kada joj je rečeno da mora pustiti mene, jer ću ja “doći drugim autobusom”. Rekao je to neki bezimeni vojnik (jedan od hiljadu drugih) i odvojio me. Došao je drugi vojnik i rekao mu da me pusti. U dvjema rečenicama stane život: “Doći će drugim autobusom” i “Pusti ga”. Da je bilo po riječima prvog, ja nikad ne bih došao

Bošnjaci iz Srebrenice i okolnih naselja koja bi trebao obuhvatati nacionalni park nisu zadovoljni ponuđenim nacrtom zakona, te su pokrenuli peticiju protiv osnivanja Nacionalnog parka “Drina”. Povratnici u mjesta koja bi park trebao obuhvatiti smatraju da su njihova prava ugrožena te da je upitan opstanak, ali i daljnji povratak Bošnjaka