Niko ne može osuđivati Tursku zbog otvaranja granica, pogotovo ne nakon što je upravo ta zemlja više od svih drugih učinila za sirijske izbjeglice. Isto tako, niko nema pravo kritizirati ovu tursku odluku jer je jedino ona na meti terorističkih grupa iz Sirije, te jedino turski vojnici ginu kako bi zaštitili sigurnost svoje domovine i spriječili nove masakre u Siriji
Podmuklim napadom na turske vojnike, za koji je dobio koordinate od Rusa, Damask je jednim potezom pretvorio sve svoje vojne snage i vojnu infrastrukturu u legitimnu metu vojske Republike Turske i zapravo isprovocirao da se akcija, koja bi ionako uslijedila poslije isteka ultimatuma da se povuče na linije dogovorene septembra 2018. u Sočiju, počne koliko odmah. Tek u nedjelju, 1. marta, svijet je saznao ime operacije – “Proljetni štit”
U Idlibu su do sada uništena dva aviona, dvije bespilotne letjelice, osam helikoptera, 135 tenkova, 5 PVO sistema, 77 oklopnih vozila, devet skladišta municije i naoružanja te 2.557 pripadnika režimskih snaga, potvrdio je turski ministar odbrane.
Turska koristi svoje pravo na samoodbranu i sprovodi operacije u skladu s međunarodnim pravom kako bi spriječila humanitarnu katastrofu u Idlibu
Provincija Idlib najveća je utvrda sirijske opozicije u kojoj se trenutno nalazi blizu četiri miliona stanovnika, što lokalnog, što izbjeglih iz drugih regija. To je dvostruko veća populacija od one koju je Idlib imao prije početka rata u Siriji.
Nema mjesta za povlačenje iz jednostavnog razloga što bi novi talas izbjeglica destabilizirao samu Tursku, a istovremeno bi povratak Idliba pod kontrolu Damaska, prije političkog rješenja, ugasio nade za repatrijaciju Sirijaca. Drugim riječima, Turskoj bi ostalo da se nosi s 5-6 miliona sirijskih izbjeglica do unedogled
Brza reakcija vojske i sve izjave turskih zvaničnika praćene akcijama – povećanjem vojnog prisustva u Idlibu – imaju za cilj pokazati (prije svega Moskvi) da nije riječ o blefu, nego o riješenosti da se spriječi humanitarna katastrofa koja bi u krajnjoj liniji najveći račun ispostavila Turskoj. Veliko je pitanje koliko je zemlja koja je u periodu od 2011. do 2018. primila (slovima i brojem) jednu izbjeglicu iz Sirije u stanju razumjeti zemlju koja ih je primila 3,7 miliona
Po podacima Transparency Internationala, Sirija je druga najkorumpiranija zemlja na planeti. Čak i onda kada je IS kontrolirala velika područja te zemlje, posao se nastavio. Makhlouf je uspio sklopiti sporazume s njima tako da je nafta prolazila kroz njihovu teritoriju u pravcu područja pod kontrolom Asada.
Iz Sirije Adil i njegova porodica nisu ponijeli ništa drugo osim dva svežnja ključeva i jednu knjigu. Kaže da su ključevi od njegove kuće, podruma, auta, a da je knjiga najvredniji predmet koji je mogao ponijeti iz Sirije. Riječ je o porodičnom stablu. “Moje porijeklo ide preko imama Zejnul-Abidina, zatim Imama Husejina, onda hazreti Alija i hazreti Fatime. Allah, dž. š., zna da sam na ovo ponosan, na porodicu koja ima tradiciju i na to što smo unuci ‘grada znanja’ i unuci dragog nam Muhammeda, a. s.”
Riža, ulje i drugi proizvodi isporučuju se pod koordinacijom “Crvenog polumjeseca” i pred očima grupe boraca Sirijskih demokratskih snaga (SDS), koji ih ne gube iz vida. Žene čuvari gledaju na njih s posebnim nepovjerenjem. Nije čudno. U prošlosti su ih napadali noževima koje mnoge skrivaju ispod svojih haljina.
