A istina je bitno drugačija od onoga što po kanalima i portalima pričaju Dino, Forto, Igor, Srđan, i drugi članovi interesne zajednice nazvane po brojevima. Prva istina, i možda konceptualno najvažnija – odlazeću većinu niko ne ruši nego se ona rasula, sama od sebe, kao kula od karata
Sasvim očekivano, najavljeni pad i koalicije i Vlade izazvao je pravu lavinu histeričnih i melodramatičnih komentara i reakcija. Budući da je vlast Frankenštajn-koalicije imala podršku od ovdašnjeg FGR komentarijata, koji je, iako manjina, izuzetno glasan pa pruža privid cjelokupne javnosti, time je i dreka zaglušujuća. Nema dovoljno prostora da bi se bavilo svim neurotičnim ispadima, međutim, zanimljivo je primijetiti dva trenda u ovim reakcijama. Jedan pokazuje sav jed, a drugi sav jad štovalaca Vlade Kantona u nestanku
Podsjetimo, Spahić je bio nekadašnji savjetnik za sestrinstvo u kabinetu tadašnjeg generalnog direktora KCUS-a Rusmira Mesihovića. Tada je za taj posao bio plaćen 3.992 maraka mjesečno. U široj javnosti postao je poznat kao glavni akter audiosnimka koji se prije tri godine pojavio na internetu, a na kojem mu navodno prijeti generalna direktorica KCUS-a prof. dr. Sebija Izetbegović.
U Hrvatskoj je posljednje tri godine na djelu svojevrsna legitimizacija govora mržnje jer ohrabrivanje takvog javnog govora i djelovanja praktički dolazi iz dijela političke elite. Prije svega iz desnih krugova koji nisu u stanju osigurati društveno blagostanje, pa onda igraju na kartu šovinizma i netrpeljivosti kako bi se u prvi plan nametnule teme koje straše građane, povećavaju njihovu apstinenciju na izborima i odbijaju od javnog angažmana
Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude
. Katarze neće niti može biti dok u hrvatskoj javnosti potpuno ne zamre ideja iz koje se izrodilo zlo kojem je presuđeno u Hagu, ta demonska ideja podjele Bosne i Hercegovine i ekskluzivnog hrvatskog nacionalnog prostora u kojem će Hrvati imati veća prava od drugih. Dok se ova ideja ne delegitimizira i potpuno ne kriminalizira u hrvatskoj političkoj kulturi, katarza će ostati samo lijep san
Odmah po izricanju presude Jadranku Prliću i ostalim čelnicima tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosna, počela je uniformirana kampanja gotovo svih hrvatskih medija koji su se utrkivali u relativiziranju presude, u osudi suda u Hagu kao političkog, iskrivljujući pri tome činjenice o onome što se u BiH dešavalo 1993. godine, za što se, uostalom, i sudilo
Najžešće reakcije na presudu Suda u Hagu Jadranku Prliću i ostalima uspio je proteklih dana iznijeti nekadašnji špijun, danas povjesničar, Ljubušak Ivo Lučić. Stav donosi portret zvijezde hrvatske desničarske političke scene, duboko involvirane u najvažnija dešavanja u Hercegovini tokom ratnih godina
Autor je umirovljeni univerzitetski profesor književnosti (doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu), koji je 1993. uhapšen u Stocu i odveden u koncentracijski logor Dretelj, a nakon njegovog raspuštanja, odveden je u zatvor u Ljubuškom, gdje je proveo dodatna tri mjeseca. Pušten je na intervenciju dvadeset i sedam njegovih prijatelja iz Zagreba, akademika i sveučilišnih profesora na čelu s prof. dr. Ivom Frangešom i prof. dr. Dunjom Fališevac. Bio je svjedok na haškom suđenju
Žalbeno vijeće je utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH. Žalbeno je vijeće utvrdilo da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije.
