Ovaj stil vježbanja potječe s Balija iz Indonezije. Početkom devedesetih godina usavršio ga je Amerikanac Christopher Harrison sa svojim timom stručnjaka i instruktora joge, pilatesa, akrobacija, plesa, kao i psihologa, pedagoga, nakon čega se proširio po cijelom svijetu. Instruktorica Inesa Brajlović tvrdi da je prakticiranje lebdeće joge veoma korisno za cijelo tijelo, a posebno za kičmu
Sarajlije se još dobro sjećaju ratnih nestašica vode, izvora na kojima se tada točila, plastičnih kanistera i metalnih cisterni, beskonačno dugih redova, snajpera i granata. Neki kažu kako su bili uvjereni da više nikada neće vidjeti vodu kako slobodno teče u njihovim kućama, a o onoj koja u nepovrat odlazi s javnih česama moglo se samo sanjati. Rat je već odavno prestao, u sarajevskim kućama ovog ljeta nema redukcija, a s javnih česama ponovo, baš kao u najbolja vremena, teku vode koje svakodnevno rashlađuju i utoljuju žeđ hiljadama prolaznika
U ovakvim igricama nema kompjuterskih pomagala, jedini oslonac učesnicima jesu njihov mozak, znanja iz matematike, logike, sposobnosti primjećivanja i povezivanja. Pored mogućnosti da zaborave na svakodnevicu i da zarone u novu realnost, igrači dobijaju priliku da se dožive u drugačijim ulogama i potpuno novim okolnostima u kojima se inače ne bi našli
Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička
Međunarodni festival gitare praćen je koncertnom sezonom Muzičke akademije u Sarajevu, uslijedile su 24. Sarajevske večeri muzike (SVEM). Između, opet, koncerti na sve strane, gostovanja, razmjene studenata; što sve ne, potom promocije novih izdanja, i kompaktnih ploča i knjiga
Veliko tursko tržište nam je otvoreno, za neke proizvode čak i bez carina, što najbolje mogu potvrditi naši proizvođači. Ali to ne žele priznati pojedini komentatori društvene zbilje jer je mnogo zanimljivije zastrašivati narod koji se raduje dolasku velikog državnika i prijatelja. A pamet naroda opasno je potcjenjivati, pogotovo ako znamo da će nakon Erdoğana u BiH i dalje dolaziti prijatelji i s Istoka i sa Zapada
Sasvim je sigurno da se s povećanjem turskog utjecaja povećava i odgovornost za stabilnost i mir, posebno u zemljama koje su joj u široj geopolitičkoj regiji. Tu pripada i Balkan. Nekome to smeta te je bez sumnje na sceni strah da odnosi u tzv. regiji više neće biti isti. I neće, ali u pozitivnom smislu.
Teško je procijeniti koliko je u prošlom stoljeću otuđeno, uništeno i nestalo spisa arhivske i registraturne građe bosanskohercegovačke lokalne uprave. Sarajevo je izbjeglo sudbinu drugih sredina u Bosni i Hercegovini jer je sačuvan značajan fundus o njegovoj lokalnoj upravi. Arhivska građa organa uprave u Historijskom arhivu Sarajevo dokaz je kontinuiteta djelovanja i izgradnje moderne organizacije uprave na području grada Sarajeva od 1878. godine
Na otvaranju manifestacije “Dani vakufa” 13. aprila ove godine potpisan je protokol o obnovi Morića hana, koji će, to je sigurno, zauvijek promijeniti izgled ovog čudesnog mjesta. U revitalizaciju Morića hana bit će uloženo 6,5 miliona KM, a projekt će finansirati Generalna direkcija vakufa Republike Turske, koja trenutno finansira petnaest značajnih projekata u Bosni i Hercegovini
Specifična vanjština sačinjena od historijskih arhitektonskih djela te intimnih i ličnih mahala i avlija i njegov neslomljivi duh na kojem će svoja koplja lomiti mnogobrojne političke i društvene ideologije definirat će Sarajevo zaštitnim znakom jedne kinematografije te glavnim protagonistom njenih nareprezentativnijih ostvarenja. Pritom će se Sarajevo na filmu identificirati sa stvarnim Sarajevom, postavši tako poprištem atentata, rata, agresije, tranzicije, ali i mjestom izrazite duhovnosti, umjetnosti, kulturne raznolikosti i ljubavi u svim njenim oblicima
