fbpx

Tokom Drugog svjetskog rata u novopazarskom kraju imao je izuzetno značajnu ulogu, a prvenstveno između 4. novembra i 7. decembra 1941. godine, kada se istakao kao glavni organizator odbrane Novog Pazara i okoline od tri četnička napada, kojom je prilikom pozvao u pomoć Albance s Kosova i Bošnjake iz drugih dijelova Sandžaka. Zahvaljujući tadašnjoj uspješnoj odbrani, bošnjačko stanovništvo ovih krajeva osiguralo je svoj biološki opstanak. Partizani su ga strijeljali 21. januara 1945. godine na Hadžetu, dijelu Novog Pazara, na prostoru ulice koja se još uvijek naziva Partizanska.

Zar ne bi bilo logičnije, ako su oni u pravu, kako uporno tvrde, da mi kao navodni najčistokrvniji Srbi i Hrvati i njihovi arijevci budemo originalni i avangardni dio nacionalnog korpusa, a oni kao u međuvremenu deformirani genetski materijal i konglomerat budu pridruženi dio nas? I da je naša i njihova prošlost prije svega naša, i da su naši i njihovi vladari prije svega naši, pa tek njihovi? Slijedeći istu logiku čiji su oni kreatori, mi ustvari ne potječemo od njih, već oni od nas

Zbog vizije koju je imao bilježeći hronološki važne događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća te njihovog pretakanja u knjigu Sandžak bez Bošnjaka – Velikosrpski zločinački plan, Džamail Halilagić može se svrstati u najznačajnije Bošnjake Sandžaka ovog vremena, a njegova knjiga u jedan od najznačajnijih dokumenata i dokaza velikosrpske ideologije zločina nad Bošnjacima

“Prvih godina svog političkog angažmana, u vremenu do kraja Prvog svjetskog rata, Ferhad-beg Draga svoje aktivnosti usredsređuje uglavnom na borbu za ostvarenje vjersko-prosvjetne autonomije, zalažući se za uvođenje maternjeg jezika i latiničnog pisma u školama na području tzv. južnih zemalja (Srbije i Makedonije). U aktivan politički život tek formirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uključuje se s partijom 'Džemijet', koju je, zajedno sa starijom bratom Nedžibom, i osnovao u Skoplju 17. decembra 1919. godine.”

U junu 1944. godine, na sastanku s Churchillom u Napulju, Tito je bio je prinuđen na izvjesno priznanje legitimiteta izbjegličke vlade u Londonu, što je indirektno otvorilo vrata infiltraciji velikosrpskog interesa u narodnooslobodilački pokret. Uslijedili su ustupci velikosrpski orijentiranoj izbjegličkoj vladi, među kojima je bila jedna od najvrednijih i najvećih žrtava ukidanje ZAVNOS-a i podjela Sandžaka između Srbije i Crne Gore

Građani Sandžaka, uz niz kulturnih manifestacija i svečanosti, ove sedmice obilježavaju 20. novembar, Dan Sandžaka. Taj se datum još od 2005. godine obilježava kao jedan od zvaničnih praznika Bošnjaka u Srbiji, a odabran je 20. novembar u znak sjećanja na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) 20. i 21. novembra u Pljevljima 1943. godine

U pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine Jusuf Mehonić veli: “I tako, s Božijom pomoći, jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog”

Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva, živjeli su u svojim kućama, hranili se u svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem

Srpska savremena politika podijeljena je na epizode pozorišnog junačenja i epizode – skidaj gaće. Doduše, daleko su brojnije ove druge epizode, ali povremeno se pojavi poneki srpski političar s jakim glumačkim darom koji odglumi političkog Kraljevića Marka, ali kao i u historiji, epski Kraljević Marko i historijski drastično se razlikuju. Epski Marko bio je strah i trepet za Turke, a historijski vjerni i dosljedni turski sluga koji je poginuo neslavno u bici na Rovinama 1395. godine, boreći se protiv braće kršćana, a na strani osmanske vojske i sultana Bajazita

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji