fbpx

Nijedna od knjiga iz Izabranih djela u ovoj jubilarnoj ediciji, čiji su urednici Izedin Šikalo i Hamza Ridžal, nije objavljivana u posljednjih dvadeset godina. Rubaije su posljednji put objavljene 2000. godine, Trofanda 1997, a Krakta uputa u prošlost Bosne i Hercegovine i Misli i čuvstva – ma koliko to nevjerovatno zvučalo – nikada nisu imale druga izdanja. Istina, u Zagrebu je 1989. godine otisnut reprint prvog izdanja Kratke upute u prošlost Bosne i Hercegovine, te potom i 1994. godine u Zürichu, ali ne i drugo izdanje ove studije. Dijelovi knjige Misli i čuvstva objavljivani su u nekoliko navrata, unutar različitih izbora iz Bašagićeve poezije, ali to djelo nikada nakon 1905. godine nije publicirano kao pjesnička cjelina u jednoj knjizi. Ove činjenice upečatljivo svjedoče o našoj duhovnoj lijenosti. Trebalo je proći cijelo stoljeće da objavimo druga izdanja knjiga Safvet-bega Bašagića, barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, pjesnika čija je pozicija unutar bošnjačke književnosti uspoređivana s onom Goetheovom u njemačkoj tradiciji.

Iz BZK “Preporod” saopćili su da je kuća do sada bila u privatnom vlasništvu te da predstoji i zahtjevan poduhvat rekonstrukcije kako bi služila kao kulturno-edukativni i muzejski prostor koji će kao takav u skoroj budućnosti nesumnjivo služiti i lokalnoj zajednici i biti značajnim odredištem na mapi kulturnog turizma.

U narodu je list dobro primljen. Pretplata je počela odmah stizati, a s njom priznanja i zahtjevi čitalaca da list izlazi jednom sedmično, a ne jednom u petnaest dana – što je bila i ostala praksa Behara. Rizvić navodi nekoliko reagiranja čitateljica, što pokazuje da je Behar čitan i među ženskom populacijom. Stari su se žalili što u Beharu nema pjesama posvećenih sultanu, a konzervativci da je “suviše sitan onaj turski behar gore u naslovnoj slici, u onom mušepku”. Čak i takvi prigovori bili su pokazatelj da je Behar pokrenuo šire čitalačke mase i otvorio prostor koji prije nije postojao u bošnjačkoj kulturi pismenosti

“Bašagić je bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturni kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas. On je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine”

Na današnji dan navršava se ravno 150 godina od rođenja dr. Safvet-bega Bašagića, rođenog 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Bašagić je jedna od temeljnih figura u cjelokupnoj novijoj povijesti Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, priopćili su danas iz Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u jednom u nizu tekstova koje su objavili povodom ove važne obljetnice na njihovom online magazinu „Biserje“. Bašagić je bio znameniti bošnjački pisac te snažno angažirani kulturni, naučni i društveni poslenik, odnosno jedan od začetnika novije bošnjačke književnosti, prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, a bio je i potpredsjednik te predsjednik Bosanskog sabora. Također, Bašagić je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik društva „Gajret“ osnovanog 20. februara 1903. godine, društva koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Kako su priopćili iz BZK „Preporod“ veliki jubilej svog prvog predsjednika namjeravali su obilježiti nizom kulturnih, naučno-obrazovnih i izdavačkih programa i projekata, a što su, nažalost, aktivnosti koje su morale biti odgođene s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju. U datim okolnostima, a u čast njegovog rođenja, Safvet-bega Bašagića prigodno su se, među ostalim, prisjetili objavljujući njegovu pjesmu „Nevesinju“ objavljenu u zbirci "Trofanda iz hercegovačke dubrave" 1896. godine.

Samoproglašene najutjecajnije dnevne novine u BiH su rodnu kuću Safveta-bega Bašagića, pogrešno tumačeći riječi nevesinjskog glavnog imama, proglasile vakufom i domislile neriješene imovinsko pravne odnose između Islamske zajednice i ko zna koga još. U napuhavanju željenog naslova porodica Ćorić kao da se željela potpuno zaobići i minimizirati

Na sjednicu Bosanskog sabora, koja se održavala u Banjoj Luci, dr. Safvet-beg Bašagić došao je s malim zakašnjenjem. Aristrokratski obučen, s fesom na glavi, ušao je u prostoriju u kojoj se održavala sjednica. Čim je on ušao iz sale vikne pisac Petar Kočić, srpski delegat: “Turci u Aziju!” Bašagić se nonšalantno okrene i odgovori: “A međedi u šumu!” Salom se prolomi gromoglasan smijeh, a Kočić postiđeno spusti glavu

Ponavlja se tako igra vazda pobunjenih Srba, a pobunjeni su sto i kusur godina. Ponekad se pobuna realizira igrom divljaštva poput atentata i barikada, a ponekad igrom referenduma i zloupotrebom institucija koje su dobili također divljaštvom

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!