Nije potrebno ni spominjati da je Mahmutćehajićevo insistiranje na etničkom bosanstvo ustvari i borba protiv identitetskog i političkog srpstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a što je nesumnjivo borba protiv vjetrenjača koja samo može poslužiti da legitimizira njihove jauke kako su pod asimilacijskim pritiskom bošnjačke većine.
Da ideja bosanstva koju promovira knjiga Aličehića i Galešića nije tek nadidentitet svih ljudi koji žive u BiH, već alternativa postojećim identitetima, objasnio je i Aličehić. On je kazao da knjiga čiji je koautor nije naučni rad, već je rezultat razgovora dvojice prijatelja. Knjigu je iskreno nazvao Bosanstvom za glupe. Vrlo precizno određenje, složit ćemo se s autorom i pohvaliti njegovu iskrenost. Rusmir Mahmutćehajić o osmanskoj i austrougarskoj vlasti na Balkanu razmišlja kroz pojam tiranije, a o velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideji kroz pojam oslobođenja
Danas u prostorima Općine Stari Grad priča o svojim akademskim referencama koje su navodno prepoznali čak i u Kyotu, ali ne kaže zašto nikada nije mogao predavati svoju elektrotehničku struku ni u Zagrebu ni u Sarajevu, nego je preko štele uguran na Sveučilište u Osijeku. No, to ne treba čuditi jer ovaj je dr. elektrotehničar svoja gostovanja na nekim od evropskih univerziteta, s održanim jednim ili dva predavanja, vazda predstavljao kao studijski angažman na svjetski poznatom univerzitetu.
Fenomen da se u presudnim trenucima u visokom procentu samoprepoznaju kao posebnost – najprije u kategoriji “neopredijeljeni”, kada su 1948. godine u okviru Jugoslavije trebali birati između srpstva i hrvatstva, ili kao Jugoslaveni 1953. godine, ili kao Muslimani 1971., 981. i, ispostavit će se, presudne, 1991. godine, pa kao Bošnjaci 2013. godine – ostat će svojevrsna misterija
